Ognjen Tadić: Tri direktne izborne jedinice za Predsjedništvo jedino rješenje
Evropski sud za ljudska prava još jednom je pokazao da ne razumije da je Ustav BiH jedan od aneksa Dejtonskog mirovnog sporazuma i da ga se jedino u tom kontekstu može i tumačiti.
– Zbog toga je jedino moguće tumačenje ove odluke takvo da se ponovo potvrđuje da su jedino rješenje tri direktne izborne jedinice za Predsjedništvo BiH i to Republika Srpska kao posebna i dvije izborne jedinice u FBiH. Samo tako može biti obezbijeđen dejtonski standard koji garantuje mir i evropski standard koji garantuje nediskriminaciju. Može i sa po jednim članom Predsjedništva iz dva entiteta, ali to ne bi prihvatili Bošnjaci zbog očigledne nemogućnosti preglasavanja, niti Hrvati zbog toga što tako Hrvat nikada ne bi bio izabran – poručio je Tadić.
Ovakav stav dijametralno je suprotan prvim tumačenjima sporne odluke iz Strazbura. U Sarajevu su tada slavodobitno ustvrdili da cijela BiH treba da bude jedna izborna jedinica.
Smatra i da nakon ove presude Željko Komšić i njegov savjetnik Slaven Kovačević, prema čijem zahtjevu je odluka donesena, trebaju dati ostavke na svoje funkcije, jer su dobijene po njima neprihvatljivom izbornom sistemu.
– Što se BiH tiče, ona će nakon ove odluke nastaviti da još brže lovi svoj rep, kao i ranije od odluke “Sejdić i Finci” iz 2009. godine – kaže Tadić.
Inače, presudom u predmetu “Kovačević protiv BiH” utvrđeno je i da “trenutni politički sistem daje prednost etničkoj zastupljenosti u odnosu na političke, ekonomske, društvene, filozofske i druge faktore, što pojačava etničke podjele u zemlji i potkopava demokratski karakter izbora”. Konstitutivni narodi, kako je navedeno u ovoj presudi, “očigledno uživaju povlašten položaj u sadašnjem sistemu”.
U odluci suda se navodi i da podnosilac predstavke Slaven Kovačević, savjetnik hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, u suštini žali jer zbog aranžmana podjele vlasti BiH “nije istinska demokratija, već etnokratija”.
Presudu je donijelo vijeće od sedam sudija u sastavu: Gabrijela Kučko-Štadlmajer (Austrija), predsjednica Vijeća, Tim Ejke (Velika Britanija), Faris Vehabović (BiH), Lulia Antoanela Motoc (Rumunija), Armen Harutundžan (Jermenija), Ana Marija Guera Martins (Portugalija) i Ane Luise Borman (Danska). Štadlmajerova je jedina glasala protiv zaključka suda priloživši izdvojeno mišljenje.
Osvrćući se na izdvojeno mišljenje predsjedavajuće sudskog vijeća (tekst lijevo), austrijskog sudije Gabrijele Kučko-Štadlmajer, koja je izrazila negativan stav u vezi sa ovom apelacijom, Tadić kaže kako nikako ne treba zaboraviti da Austrija nije potpisnica pomenutog Protokola 12, ali i da Štadlmajerova jasno i nedvosmisleno u svom izdvojenom mišljenju govori o licemjerju podnosioca apelacije, koji se rukovodio providnom politikom koja nema nikakve veze sa diskriminacijom i kršenjem bilo kakvih prava.
– Ovo nije ništa drugo do instrumentalizacija ovog suda, što je lijepo primijetila Štadlmajerova, kako bi se na kraju srušio sadašnji ustavni poredak u BiH – kaže Tadić.
“Objektivni” Vehabović
Među sedam sudija Evropskog suda za ljudska prava koji su odlučivali u predmetu “Kovačević” bio je i Faris Vehabović, koji nikada nije krio da je za stvaranje unitarne i građanske BiH.
Njegovo ime često se dovodilo i u vezu sa izborom inostranih sudija u Ustavni sud BiH i lobiranjem za određene kandidate. P
rije par godina on je učestvovao i u slanju pisma američkom predsjedniku Džozefu Bajdenu. U tom pismu Bajdenu se predlaže deset prijedloga reformskih mjera koje bi SAD trebalo da sprovede u BiH.
autor: glassrpske.com
