Ubistvo Slaviše Krunića – Ponovoljeno suđenje 27.decembra

Ubistvo Slaviše Krunića – Ponovoljeno suđenje 27.decembra

Ubistvo Slaviše Krunića – Ponovoljeno suđenje 27.decembra

Vrhovni sud Republike Srpske zakazao je žalbeno ročište optuženima za ubistvo vlasnika „Sektor sekjuritija” Slaviše Krunića, njegovog tjelohranitelja Žarka Pavlovića i pokušaja ubistva vozača Gorana Ilića za 27. decembar!

Kako je objavio sud, drugostepeno ročište će se održati u 11 časova.

Prvostepenom presudom Đukanović je osuđen na 40 godina zatvora, a Gajić na 20 godina, dok je Baldo oslobođen krivice u nedostatku dokaza.

Đukanoviću je izrečena najveća kazna u istoriji pravosuđa Srpske od reforme 2003. godine.

Najveća kazna u istoriji pravosuđa Srpske

Za teško ubistvo izrečena mu je kazna od 39 godina zatvora, a za nedozvoljeno posjedovanje automatske puške osuđen na dvije godine, što je objedinjeno u jedinstvenu od 40 godina zatvora.

Gajić je osuđen za pomaganje u ubistvu, a Baldo oslobođen za učešće u zločinu

U prvostepenoj presudi se navodio da je Đukanović je bio direktan izvršilac ubistva, zajedno sa Željkom Kovačevićem, koji je ubijen u razmjeni vatre sa preživjelim Ilićem.

Gajić, koji je radio u obezbjeđenju Krunićeve djece i supruge, zločin je pomogao tako što je Kovačeviću otkrio detalje o Krunićevom kretanju, pratnji, načinu obezbjeđenja, naoružanu koje su tjelohranitelji nosili…

Krunić i Pavlović su ubijeni 22. aprila 2019. godine na lokalnom putu u Glamočanima kod Banjaluke.

Izrešetani su u „tojoti lend kruzer” na putu za Krunićevu vikendicu, u kojoj je njegova porodica boravila zbog renoviranja stana, što su i ubice znale.

Presuda za ubistvo Krunića: Đukanoviću 40 godina zatvora, Gajiću 20, Baldo oslobođen

Kada je vozilo usporilo na putu, ubice su sa dvije strane otvorile rafalnu paljbu ka automobilu.

Iz jedne puške ispaljeno je najmanje 20, a iz druge 16 metaka.

Krunića je više hitaca pogodilo u glavu, a Pavlovića u grudni koš i obojica su na mjestu ostali mrtvi.

Ilić je ranjen u oba koljena i ruku. Tako ranjen je ispao iz auta i iz pištolja „glok 17“ ispalio čitav okvir ka napadačima i pritom ubio Kovačevića, koji je pogođen u butinu i umro je usljed iskrvarenja.

DNK ”presudio” Đukanoviću

Branimir Jukić, predsjednik sudskog vijeća, prvostepenu presudu je detaljno obrazložio u sudnici navodeći da je ključni dokaz za Đukanovićevu krivicu bio njegov DNK koji je otkriven na jednoj od dvije automatske puške iz kojih je zločin počinjen.

Obje puške su, tokom uviđaja, pronađene u travi, 50 metara od mjesta zločina, gdje ih je prema mišljenju sudskog vijeća odbacio Đukanović.

Odbrana je tokom suđenja pokušala da pobije nalaz DNK, tvrdeći da je nepunih mjesec dana prije ubistva Đukanović posudio pušku Kovačeviću za krivolov, što sud nije prihvatio.

Sudija Jukić je pojasnio da je na obje puške pronađen DNK, na jednoj Đukanovićev, a na drugoj Kovačevićev.

„Na jednoj puški je pronađen nesporni DNK Đukanovića. Radilo se o miješanom tragu više osoba.

Međutim, nijedna od tih osoba nije bio Kovačević, kao ni Baldo.

Time je pobijena teza odbrane.

Na drugoj puški je bio trag Kovačevića i više drugih donora, ali nije bilo Đukanovića.

Postavlja se pitanje kako je to moguće, budući da je Đukanović tokom bjekstva sa sobom ponio obje puške i bacio ih u travu.

Ono što odbrana nije imala u vidu je da je Kovačević, kada je tijelo pronađeno, na rukama imao gumene rukavice.

Pretpostavlja se da je to bio slučaj i sa Đukanovićem, zbog čega njegov trag nije ostao na drugoj pušci“, rekao je tada Jukić.

Pobijanje dokaza

Naglasio je da je odbrana praktično pokušala da pobije sve dokaze tužilaštva, osporavajući pojedine naredbe i slično što sud takođe nije prihvatio.

Vijeće je smatralo da je uviđaj na licu mjesta dovoljno dobro urađen.

Odbrana je osporavala i pravac pucanja, a prvostepeno vijeće je smatralo da se na fotografijama s lica mjesta jasno vidi da je u „tojotu lend kruzer” u kojem su bili Krunić i pratnja, pucano s uzvišenja, i to u prednju i desnu stranu vozila.

Nije prihvaćena ni teza odbrane da je Ilić pucao u Krunića, što je vještak odbrane ostavio kao mogućnost zbog rane na vratu za koju smatra da je nanesena iz blizine.

Osporavano je i kako je Kovačević ubijen, budući da je tijelo zatečeno u neprirodnom, klečem položaju sa rukama savijenim u laktovima iza glave, dok zrno kojim je pogođen nije pronađeno.

Utvrđeno je da je pogođen u butnu arteriju i umro usljed iskrvarenje, a vijeće smatra da ni to nije sporno jer se u fotodokumentaciji vide kapljice krvi, koje ukazuju kako se Kovačević kretao prije nego što je izdahnuo.

Upravo zbog toga vijeće je smatralao da je nepotrebna skupa „3D rekonstrukcija“ koju je odbrana predlagala.

Gajić znao šta se sprema

Kada je u pitanju Gajić, Jukić je naveo da je optuženi tokom suđenja potvrdio da je Kovačeviću preko telefona i u neposrednim kontaktima odavao informacije o Kruniću, njegovim navikama, obezbjeđenju i slično.

„Gajić je znao ko je Kovačević.

Znao je da se radi o licu sklonom kriminalu.

Prema njemu je imao i dug koji nije u cjelosti isplatio jer je Kovačević završio u zatvoru.

Kada je izašao iz zatvora Kovačević je tražio da mu se dug vrati. Poznato je kakve su zelenaške kamate i ko zna do kojeg je iznosa taj dug mogao narasti.

Gajić je otkrio informacije o kretanju Krunića, naoružanju koje njegovi pratioci nose i najbitnije vrijeme kada će boraviti u vikendici. Gajić je na dan ubistvo Kovačeviću rekao: „Еno ga gore“, misleći na vikendicu“, rekao je Jukić.

Dodao je da se Gajić pred sudom izvinjavao Krunićevoj porodici i tvrdio da nije znao da će Krunić biti ubijen, što sud nije prihvatio smatrajući da je Gajić to znao.

„Sud smatra da je on to znao. Jer s obzirom na sve, zašto nije otišao u policiju i to prijavio, već je kritičnog dana uzeo slobodan dan na poslu.

Svjedoci su potvrdili da je taj dan bio na rođendanu djeteta od svog kuma, ali to je velika koincidencija.

Ponašao se kao da ništa nije znao, a ni nakon ubistva nikome ništa nije rekao ni prijavio“, rekao je, između ostalog, Jukić.

”Baldo imao sreće”

Kada je u pitanju drugooptuženi Еmilio Baldo, Jukić je istakao da nije bilo dokaza da je on bio čovjek koji je Kovačeviću dojavio trenutak kada je Krunić s pratnjom krenuo ka vikendici iz picerije „Moreti“ u Glamočanima.

„U cijeloj toj priči Baldo je imao sreće, jer nema dokaza da je on, kako je u optužnici navedeno, imao ulogu da to dojavi Kovačeviću.

Sud je utvrdio da to nije dokazano.

Nije utvrđeno ko je bio korisnik drugog telefona, koji je pozivao Kovačevića.

Poznat je broj, ali ne ko je taj broj pozvao.

Tužilaštvo je tvrdilo da je Baldo iz telefona izvadio bateriju i sim karticu, nakon što mu se Kovačević oko 23 časa nije javio na poziv, i s mosta ih bacio u Vrbas.

Možda je neko to uradio, ali nema dokaza ko“, istakao je Jukić.

Tužilaštvo je pomoću baznih stanica i snimaka nadzornih kamera pokušalo da dokaže da je Baldo crnom „opel korsom” pratio kretnje Krunića, te da je snimljen u blizini picerije „Moreti“ u kojoj je Krunić sjedio prije ubistva, što je vijeće takođe odbacilo.

Jukić je naveo da ni vještak Gregor Kovač nije mogao da potvrdi da li se na tim snimcima uopšte nalazi Baldina „korsa“, a jedini snimak na kome je nesporno da je to Baldo je snimak ispred kafića „Alabama“ u koji je, kako se navodilo u optužnici, Baldo otišao po suprugu kako bi sebi obezbjedio alibi.

Ono što je nesporno utvrđeno, a što ni Baldina odbrana nije osporavala, je to da je on kritične večeri prije Krunićevog ubistva sjedio s Kovačevićem i Đukanovićem u kafiću „Pink“ i da su se nakon toga razišli.

Baldo je nakon presude pušten na slobodu, a u pritvoru je proveo dvije godine i skoro tri mjeseca što će, ukoliko se potvrdi oslobađajuća presuda, vjerovatno naplatiti od poreskih obveznika Republike Srpske.

Đukanoviću i Gajiću je pritvor produžen i nalaze se iza rešetaka.

Krunićevoj porodici 100.000 KM, Pavlovićevoj parnica

Osim visokih zatvorskih kazni, sud je usvojio i odštetni zahtjev porodice ubijenog Krunića, po kojem su dvojica osuđenih dužni da im na ime duševnog bola solidarno isplate 100.000 KM.

Tačnije, po 20.000 KM za njegovo četvoro djece i suprugu Tamaru Krunić.

S druge strane Pavlovićeva udovica Tatjana i njihov sin su sa odštetnim zahtjevom su upućeni na parnicu jer, kako je obrazloženo, sudu nisu dostavljeni svi potrebni dokazi o bračnom statusu, rodni list djeteta i drugi potrebni podaci.

Ranjeni Goran Ilić sudu uopšte nije dostavio odštetni zahtjev.

autor: http://atvbl.rs

Share

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.