Hrvatski list Slobodna Dalmacija objavio je tekst pod naslovom:
Cijeli Split zna da je logor Lora postojao, naš ministar Grlić Radman da prestane da nas bruka pred Crnogorcima!
Naš antologijski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman opet nas je osramotio i uvalio u međunarodne probleme, ovaj put s Crnogorcima. U intervjuu za podgorički list „Vijesti” ministar je negirao postojanje logora Lora u Splitu početkom 90-ih, u kojem je, među ostalim, stradalo više crnogorskih državljana.
Ovako uticajni hrvatski list Slobodna Dalmacija prije 10-ak dana komentariše intervju hrvatskog ministra spoljnih poslova Gordana Grlića Radmana. Oni navode da je njegova izjava odjeknula u Crnoj Gori citirajući ministra:
„Ne postoji i nikad nije postojao nikakav logor Lora. To je narativ koji cilja izjednačavanje agresora i žrtve”, rekao je ministar crnogorskim novinarima.
Njihov redakcijski komentar Borba će prenijeti u cjelosti kako bi se pokazalo da stav Grlića Radmana da Lora nije postojala očigledno nije stav čitave hrvatske, a što smo imali prilike da vidimo i prilikom posjete predsjednika te Republike, Zorana Milanovića, Crnoj Gori.
A ti novinari u naknadnom tekstu otkrivaju da hrvatski ministar u intervjuu nije odgovorio na dva potpitanja. Prvo je glasilo: „Što je bila Lora, ako ne logor?” A drugo je glasilo: „Kako potraga za istinom o stradanju ljudi koji su bili ratni zarobljenici – stoga i pod zaštitom međunarodnih konvencija koje ih posebno štite od mučenja i ubijanja – može biti ‘narativ koji cilja na izjednačavanje agresora i žrtve‘?”
Dakako da Grlić Radman na ta potpitanja nije odgovorio. Jer u dubini svoje plitke političke svijesti i on sâm dobro zna da je Lora samo formalno bila vojni zatvor, dok je u stvarnosti funkcionirala kao logor za mučenje civila i ratnih zarobljenika, kao što zna i da rasvjetljavanje sudbine mučenih i ubijenih zatočenika Lore ni u ludilu ne može biti „narativ koji izjednačava agresora i žrtvu”.
Stoga, kako ne bismo rekli da naš neponovljivi ministar vanjskih poslova laže, reći ćemo da iznosi alternativne činjenice.
‘Molili su ljudi da ih ubiju‘
Novinari crnogorskog lista morali su biti šokirani Grlić Radmanovim negiranjem logorskog karaktera Lore. Jer, prije mjesec i po upravo su „Vijesti” objavile potresni razgovor s jednim od preživjelih logoraša iz Lore, Veselinom Bojovićem iz Žabljaka, koji je u aprilu 1992. kao 19-godišnji vojnik JNA uhapšen u Gabeli kod Čapljine u BiH, te je s još 11 uhapšenih pripadnika vojske prebačen u Loru, gdje je četiri mjeseca proveo u bloku B.
„To je strava i užas. Ko nije proživio Loru, ne može znati što se sve izdogađalo tamo. Haos. Borba za život. Smrt. U tim trenucima je bolja smrt bila. Nije čovjeku bilo ni do čega, samo da prekrati muke. Molili su ljudi da ih ubiju, da im prekrate muke. Najviše su se iživljavali ovi što dođu s ratišta, njihovi napiju se, dođu, dovedu ih, po cijelu noć tuku, mlate. U nesvijest padnem, pa povraćam. Hidrantom su nas kupali, izvode u krug, opaljuje te hidrantom. Postroje nas, okrenu ka zidu gole…”, rekao je Bojović.
Na izravno novinarsko pitanje je li tačno da je prolazio mučenje strujom, Bojović je dao potvrdan odgovor:
„To je indukcija, telefon improvizirani naprave, svežu ti ga za prst, poliju vodom noge i zavrti. To je padanje u nesvijest. To su najžešći bolovi. Da se javim kući na telefon kaže, odvede te u prostoriju, užas”, prisjećao se Bojović.
Zatvorenike u Lori su spolno zlostavljali, tjerali ih da laju u pasjim kućicama, spolne organe im spajali na struju…, a oni su sve mirno gledali:
‘Najgore je bilo kad su tamo bili Duić i Bungur‘
Krici su noćima odjekivali Lorom
Najteža mučenja i zlostavljanja u Lori prolazili su zatvorenici iz bloka C, gdje su bili smješteni zarobljeni crnogorski vojnici iz Nikšića i Šavnika, koji nisu preživjeli mučenje. Na pitanje što zna o tome, Bojović je odgovorio da su tamo bili „najveći jauci i vriska”.
autor: borba.me/ Faktormagazin
