Kako se proljetna sjetva bliži, tako ratari kalkulišu šta će i koliko čega posijati, te kako obezbijediti novac za repromaterijal, s obzirom da je on tek neznatno jeftiniji nego lane, kada je njegova cijena dostigla maksimum.
Kako su nam potvrdili iz više udruženja, mnogi su već digli ruke od zemlje, dok su neki na klackalici hoće li još jednom rizikovati ili će i oni od ove godine potražiti neko drugo zanimanje.
Poljoprivrednici ističu da je, trenutno, cijena vještačkog đubriva u padu, ali da sjemenski materijal i hemijska sredstva poskupljuju, tako da će, kad se sve uzme u obzir, cijena ovogodišnje sjetve biti tek malo povoljnija od prošlogodišnje.
– Primjera radi, proljetna sjetva 2021. je po hektaru koštala oko 2.000, a lanjska čak 3.500 KM, što je rekord. Teško je reći koliko će tačno koštati ove godine, ali vjerovatno neće biti puno jeftinija nego prošle – kaže za Srpskainfo Ranko Sarajlić, poljoprivrednik iz Laminaca kod Gradiške.
Prema njegovim riječima, mnogi ratari odustaju od poljoprivrede u potpunosti ili smanjuju sjetvene površine.
– Takođe, neki povećavaju površine pod pšenicom i strnim žitima, jer je kod njihove sjetve manji rizik od suše i manja su ulaganja. Istovremeno, smanjuju usjeve pod kukuruzom i uljaricama – ističe Sarajlić.
Dodaje da, pored poskupljenja, domaćem seljaku veliki problem pričinjava prekomjerni uvoz poljoprivrednih proizvoda.
– Zbog toga ne možemo prodati ono što proizvedemo. Takođe, slabo smo subvencionisani kad je riječ o gorivu. Plavog dizela nemamo, a sa 100 litara regresiranog goriva po hektaru ne mogu se primijeniti sve agrotehničke mjere. Kad ovome dodamo suše, koje su aktuelne proteklih godina i koje za sobom ostavljaju veliku pustoš i ogromne gubitke, ne treba da čudi što ljudi dižu ruke od zemlje i što u svaku sjetvu ulaze sa strahom s kakvim će urodom iz nje izaći – poručuje Sarajlić.
Iz Udruženja poljoprivrednika Semberije i Majevice takođe potvrđuju da idu u susret skupoj i neizvjesnoj sjetvi. Predsjednik ovog udruženja Savo Bakajlić ističe da se ratari već pripremaju da uđu u njive, ali da su dobrano izmučeni, i to u svakom pogledu.
– Godinama su bile suše, a prošle godine su nas pritisla rekordna poskupljenja repromaterijala. Takođe, ove zime bilo je jako malo padavina i nije bilo snijega, a najavljuju da bi i 2023. mogla da bude sušna. Dakle, sve i kad se nekako snađemo za repromaterijal, više je nego neizvjesno šta ćemo iz ove sjetve dobiti. Međutim, mnogi nemaju izbora nego da zasuku rukave i pokušaju, po ko zna koji put, ne bi li bar malo od uloženog vratili – kaže za Srpskainfo Bakajlić.
Prema njegovoj procjeni, repromaterijal bi ove godine mogao da bude malo jeftiniji nego lani, otprilike za 10, maksimalno 15 odsto.
– Ipak, đubrivo je i dalje preskupo, a mi moramo da ga kupujemo, jer zemlja se mora nahraniti, da bi ono što je posijano rodilo. Samo da nas ne zadesi još jedna sušna godina, jer će to mnoge bukvalno uništiti. Podsjetio bih da je za samo sedam godina u Semberiji i Majevici nestalo oko 10.000 poljoprivrednika. Sad ih je nešto više od 2.000, a 2015. ih je bilo 12.500. Ovi podaci dovoljno govore o tome koliko je ovaj posao težak i neizvjestan – objašnjava Bakajlić.
Navodi da je jedan od problema i to što država istinski podstiče samo krupne proizvođače, dok su oni sitni na marginama, iako je upravo njima poljoprivreda primarno, odnosno jedino zanimanje.
– Zbog svega navedenog, svakoj sjetvi pristupamo sa knedlom u grlu, jer ne znamo da li ćemo i šta zaraditi, a mnogi su, ionako, u velikim dugovima. Ulaganja su ogromna, a sa zaradom se ne možemo pohvaliti. Nažalost, vlast ni na jednom nivou, očigledno, nije briga za domaću proizvodnju hrane. Kad treba da se slikaju pred aparatima i kamerama puna su im usta i poljoprivrede i pšenice i kukuruza, a čim daju izjave, briga ih i za hranu i za proizvođače – poručuje Bakajlić.
autor:srpskainfo.com
