Treći dio sudnice predviđen je za publiku i novinare, međutim u ovom postupku je suđenje zatvoreno za javnost.
Beogradski mediji navode da će dječak tada prvi put biti izveden iz psihijatrijske klinike u kojoj se nalazi od zločina i sproveden u sud.
Suđenju će pored advokata moći da prisustvuju i oštećeni.
U ovom predmetu sudi se roditeljima dječaka, Vladimiru i Miljani Kecmanović i instruktoru streljane Nemanji Marinkoviću, koji je optužen za krivično djelo davanje lažnog iskaza.
Vlasnik streljane u kojoj je dječak učio da puca, Ratko Ivanović, je sklopio sporazum o priznanju krivice sa Višim javnim tužilaštvom u Beogradu na osnovu čega ga je sud oglasio krivim za krivično djelo davanje lažnog iskaza i osudio na kaznu kućnog zatvora od šest mjeseci.
Miljana i Vladimir Kecmanović od početka suđenja negiraju krivicu.
Sud je u ovom slučaju zatvorio suđenje za javnost iz razloga zaštite interesa maloljetnih žrtava.
Otac dječaka, optužen je da je izvršio krivično djelo – teško djelo protiv opšte sigurnosti jer je dijete od 13 godina vodio u streljanu i učio da puca, kao i da nije adekvatno čuvao oružje u kući.
Majka Miljana Kecmanović je optužena jer je njen DNK pronađen na jednoj čauri u učionici u kojoj je masakr počinjen.
Dječak, koji u vrijeme izvršenja ovog zločina nije imao navršenih 14 godina, pa samim tim nije krivično odgovoran, pucao je 3. maja u školi iz dva očeva pištolja koja je uzeo 1. maja.
On ih je kobnog dana stavio u svoj ranac, otišao u školu i tokom prvog časa ubio 10 osoba i ranio još petoro djece i nastavnicu istorije.
