Na meti Mirka Šarovića nisu samo politički neistomišljenici, već i čovjek koji, ne samo da je formirao stranku čiji je Šarović danas predsjednik, već i stvarao Republiku Srpsku. Šarović je u vrijeme dok je bio predsjednik Republike Srpske, bez ikakve odluke ili rješenja, Radovanu Karadžiću „zaključio” radni staž i to sa 31. novembrom 2001. godine. Da je Šarović sve radio samoinicijativno, potvrđuje i podatak da u to vrijeme nije postojao zakon o obavezi saradnje sa Haškim tribunalom, a još bitnije -prvi predsjednik Srpske u to vrijeme nije ispunjavao niti jedan uslov za penziju. Nije imao 40 godina radnog staža, niti je imao 65 godina života.
Mirko Šarović, očigledno, samoinicijativno ili na nečiji nagovor, odlučio je da udari baš radno-pravnim statusom prvog predsjednika Srpske.
Provjeravajući ljetošnje navode jednog dnevnog lista o ovoj temi, u nedležnim institucijama i organima došli smo do podataka da je Šarović sve radio bez zvanične odluke i rješenja, zbog čega nije bilo moguće koristiti pravni lijek u ovom slučaju, iako su očigledna kršenja ljudskih i radničkih prava.
Nema traga poreskim obrascima u Kabinetu predsjednika Republike, kao ni u Fondu penzijsko i invalidskog osiguranja Republike Srpske, usljed čega je penzija obračunata na osnovu prijeratnog staža, odnosno ona koja važi za bilo kojeg radnika pri Kabinetu, a ne predsjednika Republike i vrhovnog komandanta. Šarović je time Radovana Karadžića sveo na najniži koeficijent, što je manje važno od načina na koji se odnosio prema prvom predsjedniku Republike Srpske i SDS-a.
I ne samo Radovanu Karadžiću, već je slično urađeno i njegovoj supruzi, kada je u pitanju period dok je bila zamjenik ministra zdravlja Republike Srpske.
Gotovo je nevjerovatno da je to uradio predsjednik Republike Srpske iz SDS-a, a ne niko prije njega.
„Izbacivanjem” Radovana Karadžića iz SDS-a, a onda i zatiranjem njegovog traga u toj stranci, pa čak i „brisanje” radno-stečenih prava, vidi se loš pokušaj Mirka Šarovića da istoriju piše od svog dolaska u tu stranku, a što nije bilo strano ni nekima od njegovih prethodnika (poput Mladena Bosića i Vukote Govedarice).
Imajući sve ovo u vidu, postaje vidljivo koliko neuvjerljivo zvuče Šarovićeve tvrdnje o njegovoj odbrani Srpske, a na koje se poziva pred svake izbore i 9. januar, dok u praksi briše tragove o njenim osnivačima.
Zbog načina kako se Šarović i još neki funkcioneri odnose prema stranačkim kolegama i u nekim drugim situacijama, jasno je zašto nikada ne dobija podršku građana u mjestima gdje živi.
Primjera radi, u opštini Istočno Novo Sarajevo već 20 godina SDS ne može da pobijedi na izborima.
Ne može da pobijedi ni u Gradu Istočno Sarajevo.
Da pokaže minimu poštovanja prema osobi koja je ne samo osnovala, već i svojevremeno spasila SDS od zabrane postojanja, možda bi i nekad pobijedio na izborima.
NEMA NIJEDNOG TRAGA
Radovan Karadžić, koji je osuđen u Haškom tribunalu, bio je predsjednik Republike Srpske i njen vrhovni komandat, ali po mišljenju Mirka Šarovića on je „obični” radnik u kabinetu.
Pri tom mu je Šarović prekinuo radni staž tako da za to niko ne zna, budući da nikakav podatak o tome nikada nije objavljen.
SKINUT SA CRNE LISTE
Mirko Šarović je jedina osoba koja je skinuta sa američke crne liste, iako mnogi i danas zbog toga imaju probleme u svakodnevnom životu.
Postavlja se pitanje šta je bila cijena i da li je sadašnji predsjednik SDS-a još otplaćuje?
autor: faktormagazin.ba , tekst je izašao u štampanom izdanju FM 32 od 27.januara 2022.godine
