Advokat Boško Žurić, danas je govoreći o početku suđenja optuženima za ubistvo dvogodišnje djevojčice Danke Ilić, izjavio da optužba bez tijela može biti dokazana, ali da je u takvim slučajevima dokazivanje znatno zahtjevnije.
Žurić je za TV K1 prvo objasnio da se pripremno ročište održava bez prisustva javnosti i da učesnici postupka neće moći da iznose detalje sa njega, kao i da se na pripremnom ročištu tužilaštvo i odbrana izjašnjavaju o optužbi, te se utvrđuju koja su činjenična i pravna pitanja sporna i predlažu se dokazi kojima će potkrijepiti svoje tvrdnje.
Nebitno kada je optužnica potvrđena
Osvrnuvši se na to je ova optužnica vraćena na dopunu istrage, Žurić je izjavio da to ne mora da utiče na dalji tok postupka, već da je najvažnije da je sud na kraju potvrdio optužnicu.
– Da li je optužnica potvrđena iz prvog ili iz jedanaestog puta potpuno je nebitno. To znači da je sud, kada ju je potvrdio, zaključio da su sve one manjkavosti koje su postojale otklonjene – rekao je advokat.
Pored toga,on je objasnio da se tokom krivičnog postupka razlikuju stepeni sumnje, od osnova sumnje na početku istrage, preko osnovane sumnje, do opravdane sumnje koja je potrebna za potvrđivanje optužnice, dodajući da potvrđivanje optužnice ne znači da je krivica optuženih dokazana, već da konačnu ocjenu dokaza donosi sud tek nakon sprovedenog glavnog pretresa.
Dokazivanje znatno zahtjevnije
Na pitanje da li optužba bez tela žrtve, u ovom slučaju tijela djevojčice Danke Ilić može biti dokazana, Žurić je ocijenio da je to pravno moguće, ali da je u takvim okolnostima dokazivanje znatno zahtjevnije, jer tužilaštvo treba da dokazuje posrednim dokazima, što je teže u odnosu na slučaj gde su neposredni dokazi.
– Meni je, kao delu stručne javnosti, jako interesantno, a nisam video da je u bilo kom saopštenju tužilaštva navedeno na koji način je tužilaštvo utvrdilo da je mala Danka Ilić mrtva. To bi bila osnovna pretpostavka za vođenje postupka – istakao je Žurić i objasnio da u pravnom sistemu Srbije postoji i postupak proglašenja nestalog lica za umrlo, ali da su za to predviđeni određeni zakonski uslovi.
U pojedinim okolnostima, prema njegovim riječima, potrebno je da prođe pet godina bez ikakvih saznanja o nestaloj osobi, dok zakon predviđa i kraći rok, od oko šest mjeseci, kada je nestanak povezan sa događajem koji neposredno ugrožava život, poput saobraćajne nesreće ili prirodne katastrofe.
Govoreći o navodima optužnice prema kojima je Danka Ilić prvo udarena automobilom, Žurić je istakao da bi za dokazivanje takvog događaja bilo neophodno utvrditi okolnosti pod kojima se nesreća dogodila.
Žurić je objasnio da rekonstrukcija događaja jeste dokazno sredstvo u krivičnom postupku, ali da zavisi od drugih dokaza na osnovu kojih je sama rekonstrukcija izvršena.
Prema njegovim riječima, rekonstrukcija sama po sebi ne može da nadomjesti nedostatak pouzdanih informacija o događaju.
