Šta znači kada vam kaže da ne želi vezu? Da li treba da čekate ili jednostavno ne počinjete ništa i nastavite dalje? Zašto žene vjeruju da mogu promijeniti nepromenljivo?
Upoznaćete muškarca koji će biti divan prema vama, svidjeće vam se i sve će ličiti na vezu, ali zapravo neće se tako zvati… Provodićete vrijeme zajedno i onda kada pokrenete ozbiljan razgovor, on će vam reći da ne želi vezu.
Sigurno se svaka od nas našla u jednoj takvoj situaciji. Postavljate pitanje sama sebi zašto se to dešava i kako on vas posmatra. Možda se plašite da pitate sebe „da li me on samo iskorišćava?“.
„Ne želim vezu.“
Da, on vam je to rekao na početku, ali vi ne želite da slušate i nadate se da će se to promijeniti. On prosto ne želi ništa ozbiljno, sviđate mu se i voli da provodi vrijeme sa vama, ali to ne smije da se zove veza. Želi sve osim veze i ozbiljnosti. Ovaj razlog je naizgled prost, a u stvari kompleksan i potiče od različitih, ne tako sporednih okolnosti, a uglavnom je to posljedica dugih veza, loših iskustava i nezrelosti.
Sljedeći razlog za bijeg od ozbiljnosti i nove veze jeste strah. Možda se samo plaši da će sve postati drugačije onog momenta kad postane zvanično. Svjesni smo da sve prima drugu dimenziju kada se promijene okolnosti. Onog trenutka kada ste u vezi, više ćete ga zvati, tražićete previše informacija, moraćete da se pojavljujte zajedno na različitim događajima, a on to ne želi. Postaćete hladniji i sve će se brzo završiti samo zbog toga što je postalo zvanično.
Još jedan od razloga je nesigurnost. On možda nije siguran u svoja osjećanja prema vama i ne zna kako da se postavi ili kako da prestane sve što je započeo.
Ovo je specifičan tip ličnosti koji je postao jako zastupljen, ali svako traga za partnerom koji će biti posvećen. U proteklih 250 hiljada godina uvijek su žene opisivane kao bića koja moraju imati muškarca pored sebe kako bi preživjele. To, nažalost, nije rijetkost ni danas, iako su žene prilično nezavisne, emancipovane i svjesne svojih vrijednosti.
Danas smo žrtve nedefinisanih odnosa koji su sve češća pojava. Ovo polako postaje kolektivni problem društva, a jedino pitanje koje treba da postavite sebi u momentu kada ne znate šta da radite, jeste „da li sam srećan/srećna?“.
