Mitrovdan je nepokretni ili stajaći praznik, što znači da je uvijek istog datuma – 8. novembra po novom ili 26. oktobra po starom kalendaru – i obilježen je u crkvenom kalendaru crvenim slovom.
Svaka slava, pa i Mitrovdan, predstavlja običaj i karakterističnu crtu našeg duhovnog i porodičnog života. U vidu krsne slave, koja se prenosi sa koljena na koljeno, godinama unazad čuvaju se vjera i običaji. Zanimljiv je podatak da su Srbi jedan jedini narod u hrišćanstvu koji slavi slave, vezujući se, odnosno praznujući sveca-zaštitnika doma i porodice. Žito, ikona, sječenje slavskog kolača, crkvena molitva, svijeća, vino i sjećanje na pretke – upečatljivi su simboli koji prate srpske slave.
Kada dođe jesen i kada u prodavnicama i supermarketima primijetite ljude sa punim kesama hrane i pića, znate da počinja sezona slava. Postoje mnogi običaji koji su zajednički cjelokupnom srpskom narodu. Ali, svaka porodica u našoj zemlji obilježava svog sveca, a taj praznik prate i specifični običaji. Takav je slučaj i sa Svetim Dimitrijem Solunskim.
KO JE BIO SVETI DIMITRIJE?
Praznik Mitrovdan posvećen je čudotvornom i slavnom svetitelju Dimitriju, koji je bio antički komandant u Solunu. Živio je u trećem vijeku, ali pojedini spisi tvrde da je živio u 4. vijeku. Bio je sin jedinac i naslijedio je svog oca, vojvodu Solunskog.
Car Maksimilijan je Dimitriju izdao naređenje da progoni hrišćane, ali Dimitrije je to odbio. Štaviše, on je javno propovijedao hrišćansku vjeru i priznao Maksimilijanu da je hrišćanin.
Kada je Maksimilijan to čuo, bio je veoma ljut i razjaren, zbog čega je Dimtrija bacio u tamnicu. Ali, u tamnici se desilo čudo! Dimitriju se javio Božiji anđeo i obratio se riječima: “Mir ti, stradalniče Hristov, budi hrabar i krepi se”. Nakon nekoliko dana od ovog događaja, car je u tamnicu poslao svoje vojnike koji su Dimitrija pogubili i izboli kopljem – i to na molitvi. Ali, koplijma su ga gađali iz daljine, jer su bili uplašeni i nisu smjeli da mu priđu. Njegovo tijelo je bilo bačeno. Međutim, hrišćani su dobro upamtili Dimitrija, te su njegovo tijelo krišom uzeli i sahranili.
Na mjestu sahrane Svetog Dimitrije, odnosno njegovog groba, podignuta je crkva. Jednom prilikom, kada je došlo do iskopavanja temelja ove crkve, pronađene su mošti Svetog velikomučenika Dimitrija.
Sveti Dimitrije se smatra zaštitnikom grada Soluna koji se, prema predanju, više puta javljao i spasavao ovaj grad u Grčkoj od neprijatelja, zemljotresa i drugih nesreća. Rusi takođe imaju veliko poštovanje prema Svetom Dimitriju, zbog čega ga smatraju zaštitnikom i pokroviteljem Sibira. Štaviše, svi pravoslavni vjernici obilježavaju i slave ovog velikomučenika, zbog svojih iscjeljiteljskih moći koje su pomogle brojnim bolesnicma i drugim ljudima u nevolji.
Zbog duhovne povezanosti Rusije, Grčke i Srbije, srpski narod Svetog Dimitrija slavi kao jednu od većih slava.
NARODNA VJEROVANJA ZA MITROVDAN
Postoje mnogobrojni običaji za Mitrovdan. Nekada je običaj u našem narodu bio da se na Mitrovdan sluge otpuštaju, odnosno da domaćini unajmljuju nove sluge. Takođe, na ovaj dan su se nekada hajduci rastajali i dolazili kod svojih jataka da prezime. Naredni njihov sastanak bio je tek za Đurđevdan. U tom smislu, veoma je poznata srpska krilatica – Mitrov danak, hajdučki rastanak, Đurđev danak, hajdučki sastanak.
Danas, običaj je da za Mitrovdan, svako treba da ostane kod svoje kuće. Vjerovanje je da će neko, ukoliko ne ispoštuje ovaj običaj, cijele godine noćiti i obitavati po tuđim domovima. Takođe, uoči Mitrovdana, moraju biti završeni svi veliki poljoprivredni poslovi, ali i druge stvari koje se obavljaju napolju. Vjeruje se da vrijeme nakon Mitrovdana postaje nepredvidivo i varljivo, jer zima i hladnoća može uslijediti u bilo kom trenutku. Stoga, smatra se da će doći do “zle” ili loše sreće ukoliko se bilo šta ostavi nakon ovog praznika.
Ujedno, Mitrovdan je specifičan i po tome što ovaj pranik predskazuje kakva će biti naredna zima. Ukoliko dan bude sa sunčanim intervalima, zima će biti blaga. Ako kojim slučajem padne snijeg na Mitrovdan, zima će biti oštra sa snijegom čak do aprila naredne godine.
Takođe, na Mitrovdan ne valja grditi i vikati na djecu, makar ona bila nestašna. Ako na Mitrovdan vičete na djecu, prema vjerovanju, mališani će tokom cijele godine biti nemirni.
Izvor: Faktor i opanak.rs
