Za vrijeme vlasti Demokratskog narodnog saveza (DNS), u Prijedoru se od 2012. godine nezakonitno naplaćivao gradski parking. Za gotovo osam godina vlasti Marka Pavića i Milenka Đakovića, na parking malverzacijama prihodovali su milione maraka. Pod sloganom „Mi znamo kako“ radili su članovi DNS-a, ali na štetu građana. To je prekinuto krajem prošle godine kada je ta stranka, voljom građana, izgubila gradonačelničku funkciju.
Sve je počelo prije devet godina
2012. godine ozvaničena je naplata parkinga u gradu Prijedoru.
Na osnovu Odluke o bezbjednosti saobraćaja na putevima opštine Prijedor, tadašnji gradonačelnik Marko Pavić, donosi Pravilnik o uslovima, korištenju, organizaciji i načinu naplate parkinga na javnim površinama te o uslovima i načinu premještanja i blokiranja vozila, kao i visini naknade za premještanje, smještaj i deblokiranje vozila na području grada Prijedora.
Pravilnik je objavljen u Službenom glasniku grada Prijedora broj 9/2012. godine, uz potpis Marka Pavića.
Reklo bi se ništa sporno da nije prekršeno nekoliko zakona i zbog toga Pravilnik, jednostavno, nikada nije mogao da stupi na snagu. Prikupljanje sredstava od naplate parkinga, na taj način, nije bilo legalno.
Zakon o komunalnim taksama u članu 3. jasno kaže: „Komunalnu taksu za korištenje javnog prostora za parkiranje motornih vozila utvrđuje se AKTOM SKUPŠTINE JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE“.
U vrijeme dok su se članovi DNS-a busali u prsa i ponavljali, ispostaviće se, neistine o odgovornom radu, Marko Pavić prekršio je niz propisa jer se oglušio na Odluku Skupštine grada.
Naime, 31. maja 2012. godine, u Službenom glasniku Grada objavljena je Odluka lokalnog parlamenta o komunalnim taksama.
U njoj je propisano da je „cijena parkiranja za automobile jedna konvertibilna marka dnevno, a za autobuse dvije marke“, bez preciziranja parking zona i drugih detalja.
Zakon o komunalnim taksama Republike Srpske propisuje da „Skupština lokalne samouprave donosi odluku o utvrđivanju vrste, visine, rokova, načina plaćanja i oslobađanja od komunalnih taksi“.
Istovremeno, zakon dalje precizira da Skupština lokalne samouprave može da utvrdi komunalne takse u različitoj visini, zavisno od djelatnosti, površine, lokacije, odnosno zona u kojima se nalaze objekti, predmeti ili vrste usluge za koje se plaća taksa iz člana 3. ovog Zakona.
Jednostavnije rečeno, Skupština grada Prijedora nadležna je da odredi visinu cijene plaćanja parkinga u gradu, eventualnu podjelu na zone, visinu cijene parking karata po zonama, način plaćanja, oslobađanje plaćanja parkinga i slično.
Skupština je u maju 2012. donijela odluku o visini dnevne naknade za parking, međutim, tadašnji gradonačelnik, u decembru iste godine, donosi „svoj pravilnik“ koji je u suprotnosti sa Odlukom skupštine.
Marko Pavić u potpunosti zaobilazi zakonsku proceduru i sam reguliše sva ova pitanja.
Na osnovu gradonačelnikovog Pravilnika, svake godine povećavan je broj parking mjesta, a samim tim i prihoda, dok građani plaćaju uslugu koja nije regulisana na zakonski način.
Skupština grada nikada nije donijela Odluku o određivanju zona parkiranja, ali to nije omelo gradonačelnika.
Pavić, u Pravilniku iz decembra 2012. godine, sam određuje parking zone i potpuno drugačiji način obračunavanja naplate parkinga.
Tako građani, umjesto jedne marke dnevno, plaćaju, u zavisnosti od zone parkiranja, 0,50 pfeninga sat vremena parkiranja ili 3 KM za dnevnu parking kartu u prvoj zoni. U drugoj i trećoj zoni cijena parkinga je nešto niža, ali u svakom slučaju opet je bila veća od one propisane Odlukom skupštine koja je predviđala da to bude 1 KM dnevno.
Tako je Marko Pavić cijenu parkinga, samoinicijativno, uvećao za 200 % jer je ingnorisao Odluku Skupštine.
Istu praksu nastavio je i njegov nasljednik Milenko Đaković.
Na taj način iz džepa građana Prijedora „izvučeni“ su milioni maraka.
Cifre sve govore, a građani zaslužuju da znaju sve o „poštenju“ DNS-a.
Samo u toku 2016. godine, od naplate parkinga, prikupljeno je 375.929 KM.
Godinu dana ranije, 2015. godine, prihod je u prosjeku bio 10 % manji i iznosio je oko 340.000 maraka.
Iz godine u godinu povećavao se broj parking mjesta, samim tim je i prihod rastao. 2016. godine u Prijedoru je bilo oko 570 parking mjesta, a danas više od 750.
U 2018. godini prikupljeno je 379.863 KM, a 2017. godine oko 370.00.00 maraka.
Tokom 2018. godine napravljeno je i novih 100 parking mjesta, a prihod je ostao na gotovo istom nivou?
Od 2015. do 2018. godine broj parking mjesta se povećao za više od 220, ali prihodi nisu pratili taj nivo povećanja.
Ostaje nejasno kako se povećao broj parking mjesta, a prihod ostao isti?
Prošla godina nije bila za poređenje, jer je zbog korone, manjeg broja turista, ljudi iz dijapsore i policijskih restrikcija prihod pao na 280.000,00 KM.
Po najgrubljoj računici, za devet godina od građana Prijedora uzeto je najmanje 3 miliona maraka. I to na nezakonit način.
POD LUPOM INSPEKTORA
Zadnjih nekoliko godina naplata parkinga vrši se i putem aparata.
Neregularnosti u cijelom procesu otvaraju niz pitanja poput evidencija i knjiženja prihoda na ovaj način.
Kako Faktor saznaje, o svemu će se narednih mjeseci baviti i istražni organi.
DNS je u vrijeme sumnjivih poslova u Prijedoru mlatio praznu slamu prikrivajući milione koje su sabirali udarajući po džepu građana.
DUG VEĆI OD ZARADE
Da stvar bude gora na ovu uslugu nije plaćan PDV.
Zbog toga je, prije mjesec dana, na naplatu stigla odluka o obračunu PDV-a i prinudnoj naplati u iznosu od oko 460.000 maraka.
Glavni dug je oko 312.000 KM, a ostalo su kamate.
Dakle, više je Grad bio dužan za PDV nego što je na prosječom nivou prihodovao od parkinga za jednu godinu.
Uprava za indirektno oporezivanje na sve to kaznila je Grad Prijedor sa 51.000 maraka, a bivši gradonačelnik (kao odgovorno lice), mora platiti kaznu od 20.000 KM.
Iz Grada Prijedora ističu da se, po Zakonu o prekršajnom postupku, kazna može naplatiti samo dvije godine unazad pa je ona u apsolutnim brojevima mala, jer se ne može naplatiti cijeli iznos PDV-a.
O ovom haosu i malverzacijama u vezi sa parkingom u Prijedoru, kako saznajemo, pozabaviće se istražni organi.
autor: Faktor , tekst je izasao u štampanom izdanju Faktora br.24 od 2.decembra
