Neophodno je konačno početi sa primjenom Zakona o upotrebi srpskog jezika u javnom životu i zaštiti i očuvanju ćiriličnog pisma i oformiti Savjet za srpski jezik, ocijenili su danas učesnici panela „Ćirilica u medijima“.
Govoreći na panelu „Festivala Novosti“, u organizaciji Kompanije Novosti, lingvista Miloš Kovačević je ocijenio da i pored donošenja zakon u pogledu upotrebe ćirilice „nigdje ne osjeća“.
Prema njegovim riječima, sve se pravda tehničkom vladom i čekanjem na formiranje nove Vlade Srbije.
Kovačević je ocijenio da je dobro što je zakon problem ćirilice stavio u prvi plan, ali je nedostatak što je nije vezao za službenu upotrebu srpskog jezika.
Prema njegovim riječima, po ustavu piše da je u službenoj upotrebi ćirilično pismo što znači da je upotrebljavaju samo u državnim službama i ne zahvata obrazovni sistem.
„S te strane vezivanje samo za službenu upotrebu znači isključenje ćirilice iz medijske upotrebe svugde gde mediji smatraju da nije potrebna“, ocijenio je Kovačević.
Usvojeni zakon nema uticaja na latinične medije da bi promijenili mišljenje o upotrebi ćirilice, naveo je Kovačević.
Prema njegovim riječima, ovakav zakon je dobar kao vrsta podsticaja, jer se lingvisti nadaju da će se jednog dana mijenjati zakon o srpskom jeziku, i da će se tada propisati status ćirilice drugačije, u skladu sa statusom jezika.
Kovačević je naglasio da ukoliko dio jezičke politike bude na strani sadašnjeg zakona „imaćemo malo svetliju budućnost za ćirlicu“, ali će bez prisustva u medijima „teškoće ćirilice krenuti uzlaznim putem“.
Predsjednik Odbora za standardizaciju srpskog jezika, lingvista Sreto Tanasić je ocijenio da je donošenjem zakona država „posle mnogo odugovlačenja prihvatila istinu i sama rekla da su srpski jezik i ćirilica bitni Srbiji“.
„Ako je to rekla onda će, da ne bi ispalo da je i porekla, morati da konačno povede računa o primeni zakona“, rekao je Tanasić.
Prema njegovim riječima, dugo čekanje na formranje nove vlade ne ide u prilog ostvarivanju onog što u zakonu piše, pošto „svi smatraju da nisu obavezni, nije ni država rekla kako treba primeniti zakon u domenu gde je ćirilica propisana“.
Tanasić je upozorio da nije formiran ni Savjet za srpski jezik koji bi dao podsticaja državi da se traži način da se zakon primjenjuje.
„Kad vidimo šta smo ovim zakonom postigli onda ćemo regulisati status srpskog jezika, a gde je jezik tu mora biti i srpsko pismo“, istakao je Tanasić.
Lingvista Mihailo Šćepanović je ocijenio da je zakon samo ukazao na problem statusa ćirilice, a kako će se rješavati ne zavisi od lingvista već samo od valjanosti politike, odnosno „da li će se politički odvojiti od brozovskog shvatanja da se ne treba zakona držati ko pijan plota“.
Šćepanović je rekao da treba razmišljati i o konsekvencama za one koji se zakona ne pridržavaju, dok je govoreći o statusu ćirilice u medijima primijetio da su od dnevnih listova samo Politika i Novosti na ćrilici, dok je na televizijama „aposlutna dominacija latinice u Srbiji“.
Govoreći o položaju ćirilice u Crnoj Gori, Šćepanović je podsjetio da je nakon „pretvaranja srpskog jezika u montenegrinski i prekrajanja istorije“ srpski narod tamo bio potlačen, ali da je „ćirilično seme proklijalo kroz litije“.
„Narod je ipak poterao vlast i nekako se ćirilica izvlači. Ćirilica neće tako lako da nestane pod uslovom da nas bude. Kad nestane potonji Srbin nestaće i srpsko pismo“, upozorio je Šćepanović.
Kovačević je dodao da volio da na svim prostorima bude neformalno stanje kao kod ćirilice u Crnoj Gori.
„Danas je u Crnoj Gori diferencijalni kriterijum između Srba i nesrba – nijednog Srbina ne možete naći da piše latincom. Nijednog. Čim vidite da neko piše latinicom znate da pripada drugoj opciji“, ocenio je Kovačević.
Prema njegovim riječima, kad bi se tako dešavalo u Republici Srpskoj i Srbiji bili bi načisto koliko stvarno ima Srba koji smatraju da je ćirilica identitetski kriterijum.
„Osnova svega je odnos srpske politike prema sve mu tome. Potrebno je da se osnuje Savet za jezik i da se zakon počne primenjivati. U njemu ipak ima pozitivnih stvari“, ocenio je Kovačević.
Tanasić je primijetio da danas dolaze djeca u peti razred koja ne pišu dobro ćirilicom, dok je Kovačević dodao da se u višokoškloskim i naučnim ustanovama može vidjeti pri lektorisanju da su pismeniji tekstovi na engleskom nego na srpskom jeziku.
„Bez toga da srpski bude obavezan na svim nivoima obrazovanja ni ćirilica neće dobiti svoj zasluženi status“, upozorio je Kovačević.
„Vratili smo se na stadijum kad su se nepismeni potpisivali palcem. Danas pišu palčevima. Pogledajte kako studenti drže olovku kad se potpisuju, kako im rukopis izgleda“, rekao je Šćepanović.
Prema njegovim riječima, prijeti i nedostatak nastavnika srpskog jezika jer oni koji upišu dođu sa malo bodova i onda „treba od ništa da napravite nešto“.
