Savjet za primjenu mira (PIK) je međunarodno tijelo koje bez ikakvog utemeljenja i dodira sa Dejtonskim sporazumom funkcioniše u BiH, a umjesto što stižu pozivi poslanicima na nivou BiH da prisustvuju novom njihovom zasjedanju, jedino o čemu bi trebalo razgovarati jeste njegovo konačno gašenje, smatraju analitičari.
Zamjenik visokog predstavnika i supervizor za Brčko Luis Krišok pozvao je šefove klubova u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, u ime visokog predstavnika, na sastanak Upravnog odbora PIK-a na nivou političkih direktora
Sastanak je zakazan za sutra, a poziv je poslat predstavnicima SDA, SNSD-a, SDP-a, SDS/PDP/Lista za pravdu i red, HDZ-a, DF-a, NiP-a, Naše stranke – BHI KF, te Srpskog kluba i Mješovitog kluba.
PIK i Odbor šefova međunarodnih organizacija, naime, žele razmijeniti mišljenja o pitanjima „relevantnim za sprovođenje Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, posebno o tome kako iskoristiti period prije opštih izbora u oktobru 2026. godine za postizanje značajnog napretka u jačanju političke stabilnosti, poboljšanju funkcionalnosti institucija, ubrzanju ekonomskog i društvenog razvoja i olakšavanju integracije BiH u EU“.
– Nakon kratkih obraćanja nekoliko delegacija, pozivamo Vas da u tom cilju date konstruktivne prijedloge koji će biti fokusirani na budući napredak. Molim Vas da ograničite izlaganje na pet minuta – piše u dopisu.
Ovo, naime, nije prvi put da Krišok poziva predstavnike parlamentarnih stranaka. Prvi put je to ove godine uradio početkom juna kada je dio partija, među kojima i opozicija u Srpskoj, došao na poziv u zgradu Parlamentarne skupštine BiH.
Upravni odbor, koji visokom predstavniku daje političke smjernice, na nivou političkih direktora sastaje se dva puta godišnje, a planirano je da sesija sa šefovima klubova bude ponovo na toj istoj adresi u Sarajevu.
Politikolog Dragana Delić smatra da sastanak PIK-a u OHR-u i pozivanje šefova poslaničkih klubova još jednom pokazuje da ova struktura uporno pokušava da zadrži uticaj koji odavno nema.
– OHR, kao i PIK, nemaju nikakav stvarni legitimitet, ni ustavni, ni politički, a ponajmanje moralni. Govoriti danas o „povratku“ na aneks deset je licemjerno. Upravo oni koji su godinama kršili Dejton, namećući odluke, zakone i politička rješenja bez ikakvog demokratskog ovlašćenja, sad se odjednom pozivaju na dokument čije su okvire sami razrušili. Taj proces je odavno izgubio kredibilitet i nema te sjednice PIK-a koja ga može vratiti – izjavila je za „Glas“.
Kolonijalne prakse OHR-a su ovu državu, naglasila je, uvukle u najdublju političku krizu iz koje još nismo izašli.
– BiH može napredovati jedino kada prestanu tutorske uloge i kada domaći politički predstavnici, izabrani od građana, preuzmu punu odgovornost za proces odlučivanja. Neophodno je i ključno poštovati ustavni poredak i demokratske principe, te da o budućnosti ove zemlje odlučuju isključivo oni koji u njoj žive i oni koje je narod svojom voljom birao – zaključila je.
Sličan stav ima i pravnik iz Sarajeva Damir Sakić.
– To tijelo, prema aneksu deset Dejtona, ne postoji niti postoji ovlašćenje Savjeta bezbjednosti za tako nešto. PIK, kao takav uopšte ne bi trebalo ni da postoji i treba preduzeti sve moguće pravne i političke radnje koje će za cilj imati da se stvari vrate u kontekst aneksa deset i Opšteg okvirnog sporazuma za mir – rekao je Sakić, dodajući da sastanak neće ništa pozitivno donijeti te da je jasno koji će se politički subjekti i odazvati.
Ipak, imajući u vidu činjenicu da to tijelo gotovo 30 godina funkcioniše u BiH, odgovara da svjedočimo teškoj devijaciji međunarodnog prava.
– Sada, u promjeni geopolitičkih pozicija, posebno SAD-a prema BiH nakon poruke da neće više biti političkog ni vojnoj intervencionizma, treba uložiti napore da se stvari vrate u okvire Dejtona. PIK je bio i osnovni američki alat tako da je vrijeme da bude rasformiran – izjavio je za „Glas“.
OHR je, naime, sastavni dio BiH gotovo od njenih novih temelja, udarenih u Dejtonu 21. novembra 1995. godine, a svečano potpisanih 14. decembra iste godine u Parizu.
U Dejtonskom sporazumu je definisana uloga visokog predstavnika, a kako su se pravila mijenjala, najčešće silom stranaca, tako se mijenjala i uloga stranih tutora u toj fotelji. Na toj poziciji je bilo sedam stranaca, koji su bili imenovani rezolucijom Savjeta bezbjednosti UN, što nije slučaj sa aktuelnim njemačkim diplomatom Kristijanom Šmitom zbog čega ga Srpska i ne priznaje za osmog po redu. Ipak, i on je, pozivajući se na takozvana bonska ovlašćenja, poništavao zakone i zaključke, nametao svoje stavove i viđenja funkcionisanja stvari u BiH.
Bonska konferencija
U Londonu je 8. i 9. decembra 1995. zasjedala Konferencija za sprovođenje mira s ciljem da mobiliše međunarodnu zajednicu. Jedan od zaključaka bio je formiranje Savjeta za sprovođenje mira (PIK) i ko je u njegovom Upravnom odboru. To su Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, Rusija (ne učestvuje u radu od 2021), SAD, Velika Britanija, Predsjedništvo EU, Evropska komisija i Organizacija islamske konferencije (OIC) koju predstavlja Turska. Savjet se na ministarskom nivou sastao još pet puta. Najpoznatija je Bonska konferencija u decembru 1997. godine gdje su doneseni zaključci koji se tiču visokog predstavnika, odnosno ta bonska ovlašćenja koja su koristili da donose amandmane na ustave, zakone, smjenjuju funkcionere i zabranjuju im učešće na izborima, oduzimaju prava i lična dokumenta.
autor: http://glassrpske.com
