ZAŠTO NA ČEVU SAHRANJUJU JOVANA VUKOTIĆA: Opjevano i u Njegoševom Gorskom vijencu, evo šta znači Crnogorcima, a šta kaže legenda

ZAŠTO NA ČEVU SAHRANJUJU JOVANA VUKOTIĆA: Opjevano i u Njegoševom Gorskom vijencu, evo šta znači Crnogorcima, a šta kaže legenda

Ubijeni Jovan Vukotić, navodni vođa škaljaraca, biće sahranjen u Čevu kod Cetinja u Crnoj Gori.

 

Svima koji su čitali Gorski vijenac odmah se upalila lampica jer su taj naziv čuli i u Njegoševom epskom djelu. Starije generacije znaju gdje je Čevo i šta ono znači Crnoj Gori, ali ne i mladi koji su se rodili poslije raspada Jugoslavije.

Sad je naziv tog mjesta pomenut kao konačište Vukotića, ubijenog u Turskoj, koji će tu biti sahranjen, u porodičnoj grobnici, pokraj oca Veselina, ubijenog 2019. godine.

– Vrijeme i mjesto sahrane čuvani su u najstrožoj tajnosti iz bezbjednosnih razloga. Međutim, u Kotoru je procurila informacija da je Vukotićevo tijelo dopremljeno iz Turske i da bi sahrana trebalo da bude danas u mjestu Čevo, odakle Vukotići potiču – rekao je sagovornik Kurira.

Gdje se Čevo tačno nalazi

Čevo je naselje nadomak Cetinja u Crnoj Gori, na oko 31 km od Nikšića i Danilovgrada, opjevano u Njegoševom Gorskom vijencu.

Istorija kaže da pripada plemenu Ozrinići u Katunskoj nahiji. Prema legendi, pleme je dobilo naziv po Ozrihni (Ozru) čiji se sin Nenoje Ozrinić pominje u kotorskom arhivu 3. juna 1335 godine.

Kad je riječ o istorijatu Čeva, pominje se još u starim kotorskim spisima iz 14. vijeka, kao srpska župa, naseljena srpskim življem. Najmoćniji među Ozrinićima bili su Vukotići koji su zauzimali važna mjesta u upravljanju plemenom i donošenju odluka. Od čevskih Vukotića potiče i serdar Janko Vukotić koji je branio Peć i Metohiju, te srpske snage u Mojkovačkoj bici. Mještani Čeva slave Arhanđela Mihaila.

Za Crnogorce Čevo je simbol čojstva i junaštva, junačke borbe i otpora Turcima.

Ovako su se nekad slušale gusle u Čevu

Ozrinići su teritorijalno najveće crnogorsko pleme Katunske nahije. Zbog svoje uloge pograničnog plemena i stalnih borbi s Turcima steklo je najveći ugled u Crnoj Gori, o čemu svjedoči i činjenica da je jedino pleme koje Njegoš proslavio posvećenim stihovima („Čevo ravno, gnijezdo junačko“).

U svom djelu „Gorski vijenac“ u kojem je najveći broj ključnih likova upravo iz ovog plemena Vojvoda Draško Popović, Serdar Vukota, Knez Janko, Vuk Mićunović, Vuk Mandušić, Vukota Mrvaljević i ban Milonjić.

Od najpoznatijih Čevljana su i Đukan Burić, guvernadur Vukadin Vukotić, serdar Vukale Vukotić, Turo Gavrilov Gardašević, braća Rade i Vukota Baletići, Simo Milutinov Kođošija, vojvoda Peko Pavlović Nikolić, vojvoda Petar Vukotić, barjaktar Rašo Spasojević Vujović i drugi.

Vijekovima unazad Ozrinići su se raseljavali u druge oblasti (drugi dijelovi današnje Crne Gore, Hercegovina, Srbija). Prema popisu iz 2003. bilo je 62 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 95 stanovnika).

Sa Čeva su i kraljica Milena Petrović Njegoš, serdar Janko Vukotić, vojvoda Draško Popović i drugi.

Prema novijim podacima u naselju Čevo živi 59 punoljetnih stanovnika, a prosječna starost stanovništva iznosi 50,0 godina (45,5 kod muškaraca i 53,2 kod žena). U naselju ima 27 domaćinstava, a prosječan broj članova po domaćinstvu je 2,30. To naselje je velikim dijelom naseljeno Crnogorcima (prema popisu iz 2003. godine), a u posljednja tri popisa, primjećen je pad u broju stanovnika, može se pročitati na Vikipediji.

Kurir.rs/Wikipedia/Youtube

Share

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.