U Netfliksovoj distopijskoj hit seriji “Squid Game”, ljudi koje muči užasna finansijska situacija igraju smrtonosne dječje igre ne bi li osvojili ogroman keš.
Ko Jong Hjun, 35-godišnji kancelarijski radnik iz Seula, nikada nije morao da se suoči sa konkurencijom koja bi željela da mu presiječe grkljan, poput likova u seriji. Ali Ko, koji je izbindžovao “Squid Game” za samo jednu noć, saosjeća sa likovima i njihovom borbom u duboko nejednakom društvu Južne Koreje.
On je preživljavao na frilens poslićima i naknadi za nezaposlene nakon što je dobio otkaz, a danas kaže da je “skoro nemoguće živjeti normalno sa platom običnog činovnika” u gradu u kojem su nekretnine preskupe. Poput mnogih drugih mlađih ljudi, ne samo u Južnoj Koreji, on svakog dana vidi da je parče kolača sve manje, a takmičenje sve brutalnije. Baš kao u seriji “Squid Game”.
Sve te sličnosti od drame u devet epizoda napravile su međunarodnu senzaciju. “Squid Game” je bila prva na Netfliksovoj listi gledanosti i u Sjedinjenim Državama i vjerovatno će postati najgledanija serija u istoriji striming servisa.
Poput serije “Igre gladi” (“Hunger Games”) i “Squid Game” publiku osvaja nasilnim tonom, ciničnim zapletom i voljom da se uklone čak i likovi koje fanovi vole. Ali ona se nakačila i na uvreženi osjećaj da je prosperitet u nominalno bogatim zemljama sve teže dostići, kako raste diskrepanca između bogatih i siromašnih, kako se sve teže skućiti.
“Priče i problemi likova su ekstremno lični, ali takođe odslikavanju probleme i realnosti korejskog društva”, napisao je u mejlu Hvang Dong Hjuk, tvorac serije. Scenario je napisao prvobitno za film, 2008. godine, ali u njega je potom ubacio nove brige, uključujući i koronavirus. (Minjong Kim, čelnik odjeljenja za sadržaj za regiju Azija–Pacifik u Netfliksu, kaže da je kompanija otvorila pregovore sa Hvangom o drugoj sezoni.)
Južna Koreja je procvjetala nakon rata, postavši jedna od najimućnijih zemalja u Aziji. Ali jaz u bogatstvu se pogoršao kako je privreda postajala sve zrelija.
“Južnokorejci su posjedovali duh kolektivnog zajedništva”, kaže Jun Suk Džin, kritičarka i profesorka moderne književnosti na Nacionalnom univerzitetu Čungnam. No azijska finansijska kriza krajem devedesetih potkopala je rast ove zemlje i učinila da “svako gleda prvo sebe”.
Ova država sada je na 11. mjestu po Džini koeficijentu, jednom od mjerila za nejednakost, među članicama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj, kojoj pripadaju najbogatije zemlje svijeta. (Sjedinjene Države su na šestoj poziciji.)
Južnokorejske familije su pokušale da zadrže privilegije koje su imale, ali su im zato dugovanja rasla. Neki ekonomisti upozoravaju da bi dugovi i krediti mogli da uspore privredu. Cijena kuća i stanova je stigla do tačke u kojoj je to postalo i političko pitanje. Samo u Seulu, tokom vladavine predsjednika Mun Džae Ina, stanovi su postali 50 odsto skuplji, što je dovelo i do jednog političkog skandala.
“Squid Game” vrti se oko Seong Gi Huna, četrdesetineštogodišnjaka navučenog na kocku, koji nema sredstava da ćerkici kupi poklon za rođendan ili da pokrije troškove liječenja za majku. Jednog dana dobije ponudu da učestvuje u “Igri lignji”, privatnom događaju koji je napravljen radi zabave imućnih pojedinaca. Kako bi osvojili nagradu od 38 miliona dolara, takmičari moraju da prođu kroz šest rundi tradicionalni dječjih igara. Neuspjeh znači smrt.
Mnogi od 456 učesnika direktno su povezani sa nelagodnostima ove zemlje. Jedan je diplomac Nacionalnog univerziteta u Seulu, najuglednije visokoškolske ustanove, a policija ga traži zbog pronevjere fondova njegovih klijenata. Tu je i izbjeglica iz Severne Koreje koja želi da brine o bratu i da pomogne svojoj majci da pobjegne sa Sjevera; pa imigrantski radnik kojem gazda nije davao platu…
Likovi su posebno pogodili mlade u Južnoj Koreji, koji ne vide svoje šanse za napredak. Poznati kao generacija “prljave kašike”, mnogi su opsjednuti planovima da se brzo obogate. Južna Koreja, recimo, ima jedno od najvećih tržišta za virtuelne valute u svijetu.
Poput nagrade u seriji, kriptovalute “daju ljudima šansu da u sekundi promijene živote”, kaže Ko. “Pitam se koliko bi ljudi učestvovalo u pravom ‘Squid Gameu’”.
Izvor: Njujork Tajms
