Mala crvena kolica stajala su naopačke na gomili ruševina – gomili dasaka i cigli, polomljenih bicikala i dječijih lutkica.
Iza njih nalazi se rupa u zemlji na mjestu gdje je nekad stajala kuća.
Preko puta, nekada uredne kuće u ovoj slijepoj ulici, pretvorene su u gomile drvene građe.
Odjeća je visila sa grana slomljenog drveća. Zidovi jedne kuće su nestali, a unutra je ostala samo bijela jelka.
U nekoliko susjednih ulica poginulo je 14 ljudi, 11 njih živjelo je u istoj, Aveniji Mos Krik.
Čitave porodice su poginule, sedmoro djece iz jedne ulice, među njima dvije bebe.
Komšije koje su preživjele tornado su toliko potresene i pogođene tugom da ne mogu da pričaju o tome.
Svuda oko njih, među ruševinama, nalaze se dokazi koji ukazuju da su tu nekada bila djeca koju su gledali kako izlaze iz školskog autobusa.
Melinda Alen Rej jedva spava od subote, kada se oglasila uzbuna zbog tornada.
Ona je odnijela svoje unuke u kupatilo dok su vjetrovi kidali njenu kuću na pola.
Poslije samo nekoliko minuta destrukcije, uslijedila je tišina.
Izašla je napolje i čula komšije kako vrište.
„Čula sam ih, to me je istraumiralo.
Mislim na to svake noći kada odem na spavanje“, rekla je ona.
U svojim snovima čuje vrištanje i probudi se.
Plakala je cijelog vikenda.
„Samo mislim na sve te bebe“, rekla je Melinda.
U ovoj raznolikoj zajednici nalaze se porodice iz cijelog svijeta – BiH, Mjanmara, Nigerije – od kojih su mnoge pobjegle od nasilja.
Neke je ovo podsjetilo na mračne dane kada su pobjegli iz svoje domovine, gdje su se krili od bombi i izgubili čitave porodice.
„Došli smo iz rata, ovo nas je podsjetilo gdje smo bili i kako smo došli ovde. Vratilo mi je sjećanje na prije 22 godine“, rekla je Ganimet Ademi (46).
Braća iz BiH izgubila pet članova
Jedna od porodica koja je izgubila mnoge članove je iz BiH.
Dva brata su sa svojim porodicama živjeli kuća do kuće.
Prema riječima Ademi, bili su srećni, priređivali su ljetnje zabave u dvorištu.
Iz domaćinstava dvojice braće, jedna žena je umrla, zajedno sa dvoje djece i dvije bebe, saopštila je policija.
Njihovi preživjeli rođaci rekli su da je previše teško govoriti o tome.
Još jedna porodica izgubila je šest članova: troje odraslih, 16-godišnju djevojčicu, četvorogodišnjeg dječaka i još jedno dijete.
Odmah iza ugla stradala je baka (77).
Još dvije osobe iz komšiluka podlegle su povredama u bolnici.
„Teško je misliti o tome – odete u krevet, a sljedećeg dana nestane vam cijela porodica“, rekao je policajac Roni Vord iz Bouling Grina.
Kako kaže, obično ljudima govore da uđu u kade i pokriju se dušecima, ali to vjerovatno ne bi napravilo neku razliku ovdje: neke kuće uništene su potpuno, tornado je probio pod, otkrivajući zemlju ispod, piše Dailyherald.
Sada pretražuju ono što je preostalo, okreću svaki dio zida i svako prevrnuto vozilo kako bi se uvjerili da ispod njih nema još žrtava.
To može biti užasan posao, rekao je Vord, ali oni pokušavaju da se dovoljno stabilizuju jer znaju da to mora da se uradi.
„Dakle, radiš na tom zadatku pokušavajući da završiš ovaj posao, a onda naiđeš na crvena kolica“, rekao je, stojeći blizu popularne dječije igračke – crvenih kolica, savijenih i slomljenih na gomili.
A onda, kako kaže, pomislite kako su ona povezana sa djetetom.
„Mislite da li je to dijete živjelo ovde?
Te misli te obuzimaju“, rekao je on.
Ono što su ta djeca ostavila ovde ih razdire.
Tamo je Barbika bez jedne noge.
Plišana životinja jelen. Skuter, igračka konjić. Roze ranac sa likom Dizni princeze.
Automobil popularnih Patrolnih šapa.
Dok je tornado tutnjao kroz naselje, neke kuće je desetkovao i druge uništio, ali je neke u susjedstvu ostavio netaknute.
„Teško je to gledati, kako je mogao da promaši jednu kuću ali je prošao kroz drugu?“, kaže Vord.
Drvo je proletilo kroz komšiluk poput projektila i sletilo u dvorište Ademi, nekoliko metara od mjesta gdje se krila sa svojim suprugom. Njeno četvoro djece i dvoje unuka živi u blizini.
„Ovo drvo je moglo da prođe kroz moju kuću, i mi bismo isto nestali“, rekla je ona.
Tornado se okrenuo baš kada je stigao do kuće Benedikta Auma.
Unutra su se on, njegova žena, sin (2) i beba krili ispod ćebeta kako bi zaštitili oči i tijela od slomljenog stakla.
Žena ga je pitala da li će umreti. Rekao joj je da ne zna.
„Bilo je užasno, ne možete da zamislite, mislio sam da smo mrtvi“, rekao je Aum.
Da je tornado nastavio tim putem, vjerovatno bi umrli, mislio je on.
Ali umjesto toga tornado se polako okrenuo.
Vjetrovi su utihnuli, a njihova kuća je i dalje stajala na zemlji. Aum je pomislio da je to čudo.
Sa porodicom se u Kentaki preselio iz ratom opustošene Burme.
Iza ugla neko je na ulaznim vratima kuće napisao sljedeće reči: „Božjom milošću preživjeli smo“.
Već danima stižu volonteri iz svih krajeva sa kamionima i alatima.
„Ponekad želim da plačem kada vidim kako ljudi žele da mi pomognu“, rekao je Aum.
Ben Ćerimović je dovlačio svoj kamion i prikolicu svakog dana tokom vikenda.
On je imigrant iz BiH i poznaje porodicu koja je ovdje umrla.
„Ono što osjećam sada ne mogu da objasnim“, rekao je on.
„Mnogi su ovdje došli iz rata kako bi njihova djeca imala bolji život“, rekao je Ćerimović.
Sada ova zajednica izgleda kao ratna zona, u kojoj su razbacane stvari koje su djeca voljela.
Ćerimović je volontirao u subotu i nedjelju, ali je morao da uzme slobodan ponedjeljak da bi sabrao emocije.
„Svaki put kad ovo vidim i čujem za tu djecu, pomislim na svoju. Šta da su to moja djeca?“, pitao je Ćerimović, prenosi Telegraf.
autor: nezavisne.com foto: Tanjug/AP
