Ovo je jedan od praznika koji prethode Božiću, a običaj je da na ovaj dan djeca vezuju majke. Toga dana djeca porane i unaprijed pripremljenim kanapom, koncem, šalom, maramom ili kaišem na prepad zavežu svoju majku, za noge, na isti način na koji su njih majke vezivale na Djetinjce.
Simbolika
Majka se pravi da ne zna zašto je vezana, dok joj djeca čestitaju praznik, a majka onda dijeli djeci poklone, i na taj način se „dreši“. Na isti način se vežu i sve udate žene, koje se dreše poklonima djeci: kolačima, ili nekim drugim slatkišima.
Simbolika ovog uzajamnog „vezivanja“ i „drešenja“ djece i roditelja jasna je: pripremamo se za doček najradosnijeg praznika hrišćanskog – Božića, koji je pomirio čovjeka sa Bogom odrešivši ga veza grijehovnih, a vezavši ga novom vezom ljubavi za Boga. U želji, dakle, da njegov dolazak sačekamo vezani najčvršćim vezama međusobne ljubavi, jer je i on – Božić – ljubav, koja je „sveza savršenstva“ i mi se o Djetinjcima, Matericama i Ocima međusobno „vezujemo“ i „drešimo“.
Koje se sve žene vezuju?
Važna je ljubav i prisnost koju na ovaj praznik treba da podijele svi članovi porodice. Vezuju se i udate žene u okruženju, komšinice, tetke, bake…
Materice su, kao nekada, i danas prilika da se obraduju siromašna ili djeca bez roditelja. Nekada su žene koje imaju udate ćerke bez djece, odlazile kod njih u posjetu, noseći kolače i darove za otkupljenje, ćerki materijal za haljinu, zetu košulju.
U dubljem, crkvenom kontekstu, praznici Djetinci, Materice i Očevi ne povezuju samo jednu generaciju, nego sve generacije roditelja i djece unazad.
To povezivanje seže do najdaljih, najstarijih vremena biblijske istorije kada se sjećamo svih velikih žena iz predhrišćanskih i hrišćanskih vremena.
