Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je danas u Donjoj Gradini da dostojanstvena Srbija poručuje da se novi Jasenovac i „Oluje“ neće ponoviti, te da su Srbi kao narod preživjeli uprkos stradanjima.
„Ne smijemo zaboraviti naše žrtve, a teško je ne osetiti nemoć pred zločinima i istrebljenjem koji su počinjeni na ovim prostorima“, rekao je Vučić u obraćanju u Spomen-području Donja Gradina, gdje je obilježen Dan sjećanja na žrtve ustaškog zločina – genocida u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/ u koncentracionom logoru Jasenovac.
On je istakao da srpski narod ne smije da pristane na ćutanje koje bi prouzrokovalo nove logore i nove kosti.
„To im danas poručuje nevelika, ali ponosnija, snažnija i dostojanstvenija Srbija nego što je bila u prethodnih 30 godina“, rekao je Vučić.
Upozorio je da je srpski narod izgubio živote i imanja, ali da sjećanje, kao jedinu prepreku novim zločinima, više nikada ne smije da izgubi.
„Nacija smo, govorim o nama Srbima, pošto ni to ime Srbi nismo smeli da izgovorimo, koja je stradala najviše na ovim prostorima i to nam, takođe, nikada neće priznati niko ni u Evropi, ni u svetu, ni u regionu. I džabe brojevi, džabe činjenice“, naveo je Vučić.
On je rekao da srpski narod mora da se ponosi činjenicom da treba da osudi i zločine koji su činjeni u njegovo ime, i u tome mora da se razlikuje od licemjera.
„U tome je naša snaga, jer kao što očekujemo od drugih i kao što znamo da mi moramo da sprečimo druge da ostvare takve zločine, mi više nikada slične zločine ne smemo da ponovimo nad bilo kim“, poručio je Vučić.
Napominje da je „u srpskoj krvi“ nanovo rođena srpska nacija da bude još jača, sposobnija i snažnija i da hrabro zakorači u budućnost, jer je najstrašnije ostavila za sobom i preživjela.
Vučić je ukazao da nema porodice u kozarskom kraju, niti gotovo zapadno od Drine, koja nije stradala od ustaškog noža, ali da je srpski narod uz sve to uspio da opstane i preživi.
Podsjetio je da je u Dubici prvi vojnik otišao u vojsku 1952. godine, sedam godina nakon završetka rata, što govori o tome kakav je najteži mogući zločin počinjen nad srpskim narodom, jer sve što je bilo muško bilo je pobijeno.
„Dragi naši koji ste ovde kosti ostavili nikada vas nećemo zaboraviti i nikada nećemo dozvoliti da se ovo ponovi. Živeće srpski narod uprkos svemu i uprkos onima koji to nisu želeli“, rekao je Vučić.
Istakao je da srpski narod danas mora da zapamti tri stvari, od kojih je prva da je mir najvažniji za srpski narod, a druga da Srbija i Srpska, odnosno srpski narod u cjelini, mora da bude dio međunarodne zajednice i da nikada više Srbi ne smiju da dozvole da budu izolovani od svijeta.
Vučić je dodao da je treća stvar da nema nikakve sumnje, a što može danas s pravom da se konstatuje, da je međunarodno javno pravo odavno „sahranjeno“, da pravde u međunarodnim odnosima nema i da licemjerje vlada, a dvostruki standardi upravljaju politikama velikih sila.
„I to kažem ovde njima u lice, pred njihovim predstavnicima. Jer, sve što važi za druge – za Srbe ne važi i sve što važi za Srbe – za druge ne važi. I kada vam govore licemeri jedni o tome kako su protiv promene granica, ne zaboravite da su nam menjali granice, ali im danas odgovara da kažu da su tobože protiv“, rekao je Vučić, dodajući da Srbija u granice ne dira.
Bez obzira, kaže on, na sve to licemjerje i laž koju svakog dana lažovi i moralni nikogovići serviraju, Srbi moraju da se vrate na najvažnije, a to je mir i nikada više ne smiju sebe, pa makar i iz najgoreg i licemjernog svijeta da odstrane.
„Jer to je zalog za budućnost naše dece, da ne bismo imali nove jasenovce, nove humke i nova stradanja našeg naroda“, istakao je Vučić.
Govoreći o ustaškoj politici NDH, on je rekao da je ta politika bila da se pobiju Srbi sve do kolijevke i da je ta država nastala samo na jednoj ideji – da Srba u njoj više nikada ne bude, kao i da takva dehumanizacija jednog naroda nije nigdje zabilježena, pa ni u nacističkoj NJemačkoj.
On je naveo da sva ta klanja, logore za djecu, etničko čišćenje do kolijevke, danas je gotovo nemoguće nazvati, jer današnji politički rječnici se koriste, ne zbog istine i sažaljenja, nego zbog interesa dnevnih politika, humanost je postala izgovor za novi zločin, a činjenice su postale promjenjive i prilagođavaju se potrebama.
Vučić je napomenuo da je ćutnja bila zakon koji je zabranjivao imenovanje krivaca i žrtava i da se 90-ih godina završila još jednim fizičkim odstranjivanjem Srba iz jedne nove Hrvatske, u kojoj je stari san ostao isti – da će im biti bolje bez Srba.
„Zato danas svi mi imamo obavezu da govorimo, jer ovakav zločin sutra može da se dogodi bilo kome. Mi moramo da ga sprečimo na vreme, podsjećajući na to šta se dogodilo nama, ne štedeći ni sebe. Danas na ovim kostima sprečavamo svaku pomisao da je moguće izgraditi državu na zločinu“, poručio je Vučić.
