Vehabijske zajednice u BiH su i dalje izuzetno jake i mnogobrojne, potvrđeno je magazinu Faktor iz obavještajnih izvora. Zanimljivo je da medijski isprozivana Maoča kod Brčkog više ne važi kao najjače uporište vehabijskog pokreta u BiH. Za magazin Faktor su obavještajci otkrili da je to sada nekoliko sela kod Kalesije, na samoj granici sa Republikom Srpskom. Vehabijske ćelije izuzetno su jake u selima Dubnica, Petrovica i Gračanica u Federaciji BiH i dio sela Kamenica i Cerska koje se nalaze u Republici Srpskoj. Tu su još sela Voljevica u opštini Bratunac, te Bojevo i Galjevac. U suštini ako se, kako kažu naši izvori, pogleda teritorijalno od Kalesije pa istočno prema granici Srbije, prema rijeci Drini, nekoliko je velikih zajednica vehabija i selefija.
Vojna obuka?
Teško je procijeniti tačan broj članova tih zajednica, ali je izvjesno da je u svakom selu dobro organizovana i po strogim šerijatskim zakonima instalirana vojska od po nekoliko desetina muškaraca.
Uz njih su i žene i djeca koji takođe žive po strogim islamskim pravilima.
U sela rijetko zalaze stranci, pa čak i policija Federacije BiH, a oni, kako kažu naši izvori, nesmetano obavljaju vjerske obrede i, što je još opasnije, neku vrstu vojne obuke.
Za obuku i kretanje koriste stare šumske puteve prema Tuzli, kao i od Kalesije prema Srebrenici.
Riječ je o nepristupačnom i slabo naseljenom terenu pa mogu slobodno nositi oružje i trenirati bojevo gađanje.
Naši izvori potvrđuju da je proteklih godina bilo i nekoliko incidenata koji su ili ostali neprimijećeni u široj javnosti, ili na neki način zataškani.
Mještani sela u kojima žive Srbi svjedočili su da su viđali ljude sa čudnim uniformama i dugim cijevima i na regionalnim putevima u okolini Kalesije, Šekovića, Vlasenice i dalje prema Srebrenici.
Incident na putu Vlasenica –Tišnja–Kladanj?
Prije nekoliko godina na regionalnom putu Vlasenica -Tišnja-Kladanj ostala je zabilježena otmica automobila.
Naime, nepoznati muškarci su presjekli put bračnom paru na pomenutoj dionici i to usred bijela dana, istjerali ih iz vozila i ostavili na putu.
Automobil koji su ukrali poslije je pronađen na šumskom putu Kalesija-Tuzla.
Vlasnici vozila i saputnici nisu povrijeđeni, ali su „drumski razbojnici sa bradama“ imali duge cijevi i bili obučeni kao vojnici.
Istragom je kasnije utvđeno da su „drumski razbojnici“ na neki način logorovali u blizi ovog regionalnog puta gdje su pronađene konzerve, opušci i tragovi paljenja vatre i vođenja „obuke“. Počinoci nisu nikada otkriveni, a cijeli slučaj pao je u zaborav.
Pucnji i rafali
Malobrojni stanovnici srpske nacionlanosti u selima oko Kalesije pa i Šekovića i Vlasenice svjedoče da često čuju pucnje u okolnim šumama, rafalnu paljbu, a nerijetko „vojnici“ silaze do kuća.
Jedan od mještana sela Raševo potvrdio je da su mu nepoznati muškarci pucali pred kućom usred bijela dana, da su se predstavili kao lovci, ali da, po njegovom svjedočenju, niti su imali lovačke puške niti izgledali kao lovci već kao vojnici i islamski ratnici sa televizije.
Demoliranje Rasadnika Šumskog gazdinstva kod Šekovića?!
Najveći rasadnik u državnom vlasništvu u bivšoj Jugoslaviji nalazio se nekih tridesetak kilometara od Šekovića.
Kao i sve, tokom rata je devastiran, ali je ipak očuvana kakva-takva proizvodnja i objekti Rasadnika.
Iako niko u njemu ne boravi 24 časa dnevno, postoji čuvarska služba i radnici koji obilaze nekoliko hektara šume i rasadnika.
Prije nekoliko godina u blizini prilaza rasadniku uočili su da je stari drveni most demoliran.
Kad su stigli do objekata Rasadnika zatekli su krš i lom.
Polupani prozori, devastirani objekti, tragovi pucnjave i poruku zapisanu u dnevnik rada koji se nalazio u kancelariji upravnika Rasadnika: „Srbi neće ovde biti dugo“. Autor ove prijetnje i dan-danas je nepoznat.
Slučaj je prijavljen, ali nikada nisu otkriveni počinioci.
Slično su u tom kraju prošle i lovačke kućice i čeke.
Došli iz Beča?
Mediji su još 2012. godine pisali kako su vehabije iz Beča kupile srpske kuće u selu Gornja Dubnica i tu se nastanile.
Rijetki Srbi koju su ostali i odbili da prodaju imovinu svjedočili su da nemaju problema sa novim komšijama, ali da situacija nije nimalo laka.
Dva najzvučnija imena među vehabijama, koja su se pominjala tokom godina, su Nusret Imamović i Jusuf Barčić.
Imamović je morao, poslije medijskog i policijskog pritiska, napustiti Gornju Maoču pa se nastanio u blizini Kalesije.
Jusuf Barčić je bio vođa vehabija u Kalesiji i poginuo je u „čudnoj“ saobraćajnoj nesreći.
On je zagovarao radikalni islam, ali islamska zajednica u BiH nikada ga nije priznala pa su sukobi dvije strane bili konstantni.
Nakon pogibije Barčića, upravljanje zajednicom u selima oko Kalesije preuzima Imamović.
On je bio još radikalniji od svog prethodnika, a krajem 2013. godine otišao je na ratište u Sriju te je stavljen na crnu listu islamskih terorista, a BiH označena i zvanično kao zemlja izvoznica radikalnih islamskih boraca.
Crna lista islamista
Mediji su tada pisali da je odlazak Imamovića u Siriju pomogao Muradif Hamzabegović iz Živinica, koji je u BiH bio osuđen na šest godina zatvora zbog krijumčarenja ljudi.
Hamzabegović je odlaskom u Siriju izbjegao zatvor, a jedan je od ključnih ljudi preko kojih se dolazi na to ratište.
S njim su u Siriju otišli brojni ratnici od kojih je dobar dio izgubio život.
Nusret Imamović je zbog svojih ratnih dejstava stavljen na američku listu deset najtraženijih terorista svijeta i dalje se ne zna njegova sudbina.
Smatra se da se još nalazi u Siriji.
U Sudu BiH vodi se sudski proces protiv njega, a pojedini svjedoci su tvrdili da je nakon sloma islamske države otišao u Libiju, ali za to nema dokaza.
SAD su za njegovu glavu raspisale i novčanu nagradu.
Posljednje vijesti o njemu iz 2021. godine govorile su da se nalazi u Idbilu u Siriji.
Međutim za to nema zvanične potvrde.
Ko sve podržava Bilala Bosnića?
Još jedno zvučno ime koje se povezuje sa vehabijskom zajednicom u okolini Kalesije je i Husein Bilal Bosnić.
Rođen kod Bužima, ali je u ratu izbjegao u Austriju gdje je postao radikalni islamista.
U BIH je optužen, osuđen i oslužio kaznu od 7 godina zbog regrutovanja boraca za odlazak na ratišta u Siriju.
Iz zatvora je pušten prošle godine.
U presudi Bosniću iz 2015. godine, kojom je osuđen na sedam godina zatvora zbog javnog podsticanja i vrbovanja na terorističke aktivnosti i organiziranje terorističke grupe, utvrđeno je da je finansirao odlazak Samira Begića u Siriju.
Presudom je utvrđeno da je Samir prisustvovao Bosnićevim javnim predavanjima i da je poginuo kao pripadnik terorističke organizacije.
Bosnić je označen kao selefija, a faktički kao slobodan čovjek vratio se u Bužim.
Međutim, njega aktivno prate obavještajne službe iako su se promijenile brojne okolnosti tokom njegovog služenja zatvorske kazne.
Ipak, prema nepotvrđenim informacijama, neposredno prije i nakon njegovog izlaska iz zatvora, ponovo su aktivirane ili otvorene nove brojne stranice na društvenim mrežama koju propagiraju radikalizam.
Da li on ima veze sa njima, utvrđuju nadležni organi u BiH, a među administratorima tih stanica bili su i aktivni pripadnici policije i Oružanih snaga BiH.
autor: faktormagazin.ba, tekst je izašao u FM 42 štampanom izdanju od 7.aprila 2022. godine
