U Republici Srpskoj se 16 odsto srednjoškolaca izjasnilo da igra igre na sreću, a 36 odsto njih da posjećuju objekte gdje se priređuju igre na sreću.
Ove alarmantne podatke saopštio je Ombudsman za djecu koji je još prije dvije godine objavio poseban izvještaj „Učešće djece i mladih u igrama na sreću“.
U sklopu izvještaja objavili su i rezultate anekete među srednjoškolcima, a učestvovalo je njih 418. Njih 55 sa prijateljima i to prilikom druženja igra igre na sreću, a 12 se izjasnilo da to radi onlajn preko raznih internet platformi, a posebno zabrinjavajuće je to što četvoro đaka kaže da igre na sreću igraju zajedno sa roditeljima.
Ombudsman u izvještaju podsjeća da je Zakonom o igrama na sreću maloljetnicima zabranjen ulazak u objekte u kojima se priređuju igre na sreću i naravno da učestvuju. Ipak, u praksi ne postoji sistemski nadzor, a kao dodatan problem je to što je Zakonom iz 2019. godine dozovoljeno postavljanje terminala/aparata u kafane, a u kafane može da uđe i maloljetna osoba.
– Mladi savjetnici Ombudsmana za djecu su da upravo postavljanje terminala u kafićima u velikoj mjeri doprinosi povećanju maloljetničkog klađenja – navodi se u izvještaju u kojem podsjećaju da je povodom donošenja Zakona o igrama na sreću u RS 2019, Udruženje priređivača igara na sreću reagovalo sa upozorenjem da je “Republika Srpska postala jedina na svijetu koja je dozvolila aparate u kafanama”.
– Jedno od obrazloženja odluke Ustavnog suda glasi: dijete uživa posebnu zaštitu i slobodu primjereno njegovom uzrastu i zrelosti. Djetetu se jamči posebna zaštita od psihičkog, fizičkog, ekonomskog i svakog drugog iskorištavanja ili zloupotrebe – navodi Ombudsman.
– Nadležnima smo poslali izvještaj. Dobili smo odgovor konkretno od Ministarstva prosvjete i kulture, a što je nama i bio cilj. Rečeno je da u nastavnom sadržaju postoji jedan dio koji se zove kultura življenja , odnosno zdravi stilovi života i tu je definisana tema prevencija bolesti zavisnosti o kojima se učenicima govori upravo o tim bolestima savremenog doba, kao što su kocka, klađenje, kompjuterske igrice, društvene mreže i slično – kaže za Srpskainfo Gordana Rajić, ombudsman za djecu.
Ona smatra da je internet klađenje možda i najopasnije kada su u pitanju djeca jer nema direktnog susreta sa priređivačem, pa se ne mogu kontorlisati uneseni podaci.
– Cilj i pravac djelovanja treba da bude prevencija gdje bukvalno od malih nogu djecu treba učiti šta su to kocka i zavisnost – navodi Rajićeva.
Nemanja Đukić, sociolog, za Srpskainfo ističe da je sa studentima u istraživanju došao do zaključka da kod nas evidentno raste broj objekata koji priređuju igre na sreću i apoteke, dok stagnira i/ili se smanjuje broj obrazovnih i kulturnih ustanova.
– Ta pojava se uklapa u principe savremenog kapitalizma u kojem se profit ostvaruje u nekih pet sektora. To su zabava, turizam, bezbjednost, zdravlje i kocka. Na drugoj strani, imamo dvije međusobno povezane stvari, a to je da je rast priređivača na sreću indikator kulture siromaštva i na drugoj strani realnog siromaštva – navodi Đukić.
Kod djece i mladih je naročito prisutan mit da se kockanjem dolazi do lake i brze zarade. Ovakav stav kod djece i mladih, upozorava se u izvještaju, direktno prouzrokuje poremećaj osjećaja vrijednosti za novac i sam način razmišljanja o društveno prihvatljivom načinu zarade isključivo svojim znanjem, radom, trudom i zalaganjem.
autor:srpskainfo.com
