Nakon erupcije vulkana u gradiću Tormero, u Kolumbiji, devojčica Omajra Sančez ostala je zaglavljena u ruševinama kuća.
Agonija je trajala gotovo tri puna dana, adekvatna pomoć nikada nije došla, a spasiocima je jedino preostalo da je bodre u posljednjim trenucima njenog života.
Fotograf Frank Fournier je tada (1985) bio na licu mjesta i fotografisao katastrofu koja se dogodila, a onda su ga odveli do djevojčice kojoj je blato bilo do struka, a nivo vode i blata je iz sata u sat rastao zbog kiše koja je padala bez prestanka.
Furnijer bio je Omajru do njenog posljednjeg daha prilikom čega su nastale fotografije koje svijet nikada neće moći da zaboravi.
-Osjećao sam se totalno nemoćno ispred ove djevojčice koja je gledala smrti u oči hrabro i dostojanstveno, rekao je on nakon ovoga.
Ali, šta se tačno dogodilo da život male Omajre i nakon tri dana muka nije mogao da se spasi?
Tragedija u Armeru i pomoć koja nikada nije stigla
Nevado del Ruiz je naziv vulkana u Kolumbiji koji prije te kobne 1985. godine nije pokazao aktivnost još od 1840. godine. U septembru su već mogli da se osjete jači potresi koji su alarmirali javnost, a najviše mjštane obližnjih gradova poput Armera gdje je u tom trenutku živjelo 31.000 ljudi, a nalazi se oko 50 kilometara istočno od vulkana.
Međutim, niko nije evakuisan i 13. novembra 1985. godine, Nevada del Ruiz je eruptirao. Bila je to mala eksplozija, ali dovoljna da pokrene razarajuću bujicu lave i blata. Brzinom od 40 kilometara na sat blato je došlo do Armera i u tren oka prekrilo 85 odsto grada gustim i teškim naslagama.
Putevi, kuće i mostovi su bili uništeni, a blato je se prostiralo na više od kilometar i po u prečniku. Zarobljeni su bili i građani koji su pokušali da pobjegnu, jer niko nije mogao da se izbori sa silovitim blatom koje je prodrlo u njihov mali grad.
I dok su neki srećnici prošli samo sa povredama, veći dio grada je nestao i oko 25.000 ljudi je stradalo – samo petina populacije Armera je preživjela.
Uprkos strašnom stepenu razaranja, sati su prošli prije nego što je počelo spasavanje onih koji su i dalje bili živi, ali zarobljeni u blatu i ruševinama. To je dovelo do toga da mnogi, poput Omajre Sančez, umru sporim i užasnim smrtima.
Fotoreporter Frenk Furnijer stigao je u Bogotu dva dana nakon erupcije. Poslije pet sati vožnje i dva i po sata hoda, konačno je stigao u Armero gde je planirao da fotografiše spasavanje preživjelih. Ali, kada je stigao tamo, zatekao ga je užas koji nije očekivao. Umjesto organizovane akcije spasavanja, zatekao je haos i očaj.
-Svuda oko mene, na stotine ljudi je bilo zarobljeno. Spasioci su imali poteškoće da dođu do njih. Mogao sam da čujem vrištanje u pomoć, a onda tišinu – jezivu tišinu. Bilo je užasno, rekao je on za BBC dve decenije nakon tragedije.
Ali, ono što je obilježilo njegov život došlo je sa pozivom jednog farmera usred tog haosa, koji ga je molio da ga odvede do djevojčice kojoj je potrebna pomoć. Ispričao mu je da zarobljena ispod svoje uništene kuće već tri dana.
Njeno ime je bilo Omajra Sančez. Spasioci iz Crvenog krsta i mještani su pokušavali da je izvuku, ali nešto ispod vode joj je priklještilo noge i nisu mogli da je pomjere ni pedalj. U međuvremenu, nivo vode oko Omajre je rastao zbog kiše koja je padala u kontinuitetu tih dana.
Kako je tada prenio Njujork post, Omajra Sančez, 13-godišnja djevojčica koju su spasioci pokušavali 60 sati da izvuku iz hladne blatnjave vode koja joj je bila do vrata, je umrla.
Spasilački radnici Crvenog krsta ovde su više puta apelovali na Vladu za pumpom za snižavanje nivoa vode i za drugu pomoć za oslobađanje djevojčice, zarobljene nakon erupcije vulkana.
Kada su volonteri prvi put čuli njen vapaj za pomoć, našli su je zarobljenu pored tijela tetke i prikovanu zidom. Prije nego što je umrla, otkrili su da su joj noge bile upletene u naručje mrtve tetke.
Dobrovoljci, uglavnom vatrogasci i drugi iz obližnjih zajednica, pokušali su da izvuku i iskopaju djevojčicu, a u jednom trenutku su pokušali da podignu tijelo tetke pomoću užeta koji visi sa helikoptera. Ali ništa što su uradili nije bilo od koristi.
Kada je umrla u 9.45 ujutru glava joj je pala nazad u hladnu vodu, a samo su joj nos, usta i jedno oko ostali iznad površine. Neko je tada nju i njenu tetku prekrio plavo-bijelim kariranim stolnjakom, napisao je tada Njujork post.
Majka i brat devojčice, Marija Aleida Sančez i Alvaro Enrike Sančez, pobjegli su živi, preneo je Rojters.
Njen otac je poginuo pod ruševinama njihove kuće.
Majka, medicinska sestra, tražila je molitve za mrtve, preneo je Rojters.
-Živjeću za svog sina, koji je ostao bez prsta- rekla je ona
Izvor: Njujorktajms, Faktor, Kurir
