Haos na saveznim izborima 2021. u Berlinu, softverska greška u raspodjeli mandata ili izvještaji o falsifikovanim glasačkim listićima nakon pokrajinskih izbora u Saksoniji. Integritet izbora u Njemačkoj posljednjih godina bio je u određenoj mjeri doveden u pitanje.
Osim toga, tu su i populistički akteri koji stalno iznose sumnje u izborni proces i rezultate s ciljem da naruše povjerenje u izborni sistem u cjelini.
Ajko Vagner, politikolog sa Instituta Oto Zur pri Slobodnom univerzitetu u Berlinu, smatra, međutim, da nema razloga za sumnju u regularnost izbora u Njemačkoj.
„U poređenju sa drugim zemljama, izbori u Njemačkoj su veoma, veoma sigurni. Poznati su nam međunarodni istraživački projekti o integritetu izbora i Njemačka je u njima uvijek bila u samom vrhu“, kaže Vagner.
Sve u svemu, kako ističe Vagner, postoji samo nekoliko anomalija.
Njemačka je na posljednjim saveznim izborima na takozvanom „Indeksu izborne ranjivosti“ američke nevladine organizacije „Fridom Haus“ dobila 89 od 100 bodova, što je više od, na primjer, Francuske na predsjedničkim izborima 2022. ili SAD na posljednjim izborima u novembru prošle godine, prenosi Deutsche Welle.
I po „Projektu izborni integritet“, Njemačka se sa 84 boda takođe veoma dobro kotira u odnosu na ostatak svijeta.
Politikolog Gabrijele Abels sa Univerziteta u Tibingenu takođe smatra da su neke velike izborne manipulacije u Njemačkoj malo vjerovatne.
Kroz etablirane bezbjednosne mehanizme, kako kaže, „prilično je teško“ izvesti nekakve manipulacije na izborima. Prilikom prebrojavanja se primjenjuje takozvani princip „više očiju“, a postoje i kontrolno prebrojavanje, kao i obaveza bilježenja od strane pomoćnika na izborima.
Kako bi se spriječile izborne prevare, prebrojavanje glasova je javno. To znači da svako ima pravo da čitav dan bude prisutan u biračkoj prostoriji i da posmatra proces, bez obaveze da se prije toga prijavi ili registruje.
Naravno, birački odbor ima pravo da neke osobe udalji iz prostorije ako ometaju sprovođenje izbora.
Još jedan razlog zbog čega je izborna prevara u Njemačkoj skoro nemoguća jeste decentralizovana organizacija, objašnjava Abelsova.
„Da bi to zaista imalo uočljiv efekat, da bi uopšte uticalo na neku izbornu jedinicu, moralo bi da se dogodi ne samo na jednom biračkom mjestu, već na mnogim biračkim mjestima. A pritom, mi u Njemačkoj imamo ukupno 299 izbornih jedinica“, kazala je ona.
Ako bi jedan ili više pomoćnika na izborima pokušali da manipulišu glasačkim listićima na svom izbornom mjestu, to bi, dodaje Abelsova, imalo mali uticaj na rezultate izbora.
Pored toga, kaže Abelsova, malo je vjerovatno da bi pomoćnici na izborima to mogli da urade, a da neko to ne primijeti.
„S obzirom na to da pomoćnici na izborima nisu ili nikada ne bi trebalo da ostanu sami sa glasačkim kutijama ili glasačkim listićima – ni prilikom glasanja, ni prilikom brojanja glasova – to je teško pretpostaviti“, dodaje ona.
Pored toga, podsjeća Vagner, za izborne prevare prijete visoke kazne.
U članu 107a Krivičnog zakona piše sljedeće: „Onaj ko neovlašćeno glasa, na drugi način utiče na netačan rezultat izbora ili falsifikuje rezultat, kažnjava se kaznom zatvora do pet godina ili novčanom kaznom“.
To važi i u slučaju da, na primjer, ovlašćeni predstavnik osobe kojoj je potrebna njega, glasa u suprotnosti sa odlukom te osobe ili da glasa bez izričite volje osobe s pravom glasa.
Kažnjiv prekršaj je i ako se objavi pogrešan rezultat izbora. Pored toga, kazni podliježe i pokušaj falsifikovanja izbora.
„To su veoma visoke prepreke“, kaže berlinski politikolog, pogotovo ako se zna da pojedinac može da manipuliše samo možda sa stotinak glasova. Dodaje da je maksimalna korist relativno mala da bi neko rizikovao odlazak u zatvor.
Uz to, svaka osoba s pravom glasa u Njemačkoj može Bundestagu da podnese prigovor na izbore. Bundestag tada odlučuje o prigovoru i da li je opravdana, a u slučaju da birač nije zadovoljan odlukom, može se podnijeti žalba i Saveznom ustavnom sudu.
Kada je u pitanju obezbjeđivanje opštih, neposrednih, slobodnih, jednakih i tajnih izbora, kako je to predviđeno njemačkim Ustavom, stručnjaci smatraju da je glasanje putem pošte najproblematičnije.
„Kod glasanja putem pošte principa tajnog glasanja zapravo nema. Jer, ako neko kod kuće popunjava dokumente za glasanje putem pošte, druge osobe teoretski mogu da provjere šta je taj neko popunio. A tada ni slobodan izbor više nije zagarantovan“, kaže Vagner.
I Abelsova to vidi slično. Kod glasanja putem pošte, kaže,“manje je moguće garantovati da je neka osoba sama popunila glasački listić ili, ako joj je potrebna asistencija, da može da provjeri kako je listić popunjen“.
Prema njenim riječima, poštanski službenici bi takođe mogli da pronevjere ili unište izbornu dokumentaciju.
Vagner ipak smatra da je rizik od ciljane manipulacije prilikom glasanja putem pošte veoma nizak.
„U tom slučaju bi taj neko morao da otvori pisma, a listići tada postaju nevažeći. Potom bi morao da provjeri da li su to glasovi za određenu stranku i tek onda da ih baci. A ako su za ’onu njegovu’ stranku, onda bi morao ponovo da ih zalijepi tako da se ne primijeti“, kaže Vagner.
Dodaje da količine kriminalne energije i napora koji tako moraju da se uloži veoma su velike, a korist je mala.
Predsjednica Savezne izborne komisije Rut Brand ranije je naglasila da je glasanje putem pošte isto tako demokratski legitimno i isto tako sigurno, kao i glasanje direktno na biračkom mjestu.
I Savezni ustavni sud je u nekoliko svojih odluka glasanje putem pošte proglasio ustavnim.
