Na visoravni Manjača prostire se jedan od najvećih vojnih poligona u BiH.
Tamo gdje su nekada bile livade, katuni i sela puna djece, danas se održavaju vojne vježbe.
Ipak, ispod tišine visoravni i dalje žive priče o ljudima koji su morali napustiti svoje domove zbog izgradnje vojnog kompleksa.
Planina života prije kasarne
Prije izgradnje vojnog poligona, visoravan Manjače bila je naseljena brojnim selima čiji su stanovnici živjeli od stočarstva i poljoprivrede.
Prostrane livade bile su idealne za ispašu, a planina je decenijama hranila generacije porodica.
Sela poput Šljivno, Dobrnja, Radmanići i dijelovi Stričići i Ledenice imali su svoje škole, crkve, seoske puteve i razvijen društveni život.
Ljudi su živjeli skromno, ali organizovano, oslanjajući se na prirodu i tradicionalni način života.
Prema istorijskim podacima, selo Šljivno je krajem 1950-ih imalo više od stotinu domaćinstava i preko hiljadu stanovnika, osnovnu školu i razvijenu stočarsku proizvodnju.
Međutim, već desetak godina kasnije, život u ovom selu počeo je da nestaje.
Izgradnja vojnog poligona
Krajem 1960-ih godina, tadašnja Jugoslovenska narodna armija donijela je odluku o izgradnji velikog vojnog poligona na Manjači.
Prostor visoravni procijenjen je kao idealan za vojne vježbe zbog svoje konfiguracije terena, udaljenosti od većih urbanih centara i velikih otvorenih površina.
Početkom 1970-ih započela je izgradnja kasarne, vojnih objekata, strelišta i prateće infrastrukture.
Istovremeno, donesena je odluka o iseljavanju stanovništva sa dijela visoravni.
Mještani su, prema svjedočenjima i arhivskim podacima, dobili rokove za napuštanje svojih domova.
Neki su preseljeni u okolinu Banja Luka, dok su drugi naseljavani u ravničarske krajeve, posebno u Vojvodina, gdje su dobijali zemljište i kuće.
Sela koja su nestala
Jedno od sela koje je potpuno nestalo zbog izgradnje vojnog poligona jeste Šljivno.
Nekada naseljeno selo danas je gotovo bez stalnih stanovnika.
Ostali su samo temelji kuća, stara groblja i poneki trag nekadašnjeg života.
Slična sudbina zadesila je i dijelove sela Dobrnja i Radmanići, dok su pojedini zaseoci u Stričićima i Ledenicama takođe ostali bez stanovništva.
Iseljavanje nije bilo samo preseljenje, već i promjena načina života.
Ljudi koji su generacijama živjeli na planini morali su da se prilagode ravničarskom životu i novim uslovima.
Tragovi života
I danas se na Manjači mogu pronaći tragovi nekadašnjih sela.
Napuštena groblja, temelji kuća i zarasli putevi svjedoče o životu koji je nekada postojao.
Posebno su upečatljiva stara seoska groblja, koja su često jedini očuvani trag nekadašnjih naselja.
Povremeno ih obilaze potomci raseljenih porodica, održavajući sjećanje na rodni kraj.
Kasarna danas
Danas vojni poligon i kasarnu koristi Oružane snage Bosne i Hercegovine, ali i međunarodne vojne snage koje ovdje održavaju zajedničke vježbe.
Prostor Manjače postao je značajan i za međunarodnu vojnu saradnju.
Ipak, uprkos vojnoj namjeni, Manjača ponovo privlači pažnju i kao prirodni i turistički prostor.
Prostrane livade, planinski vazduh i tišina visoravni čine je zanimljivom destinacijom za izletnike i ljubitelje prirode.
Planina sjećanja
Danas, dok vojna vozila prolaze nekadašnjim seoskim putevima, teško je zamisliti da su ovdje nekada bila sela puna života.
Manjača je postala simbol jednog vremena, ali i podsjetnik na ljude koji su morali napustiti svoje domove zbog izgradnje vojnog kompleksa.
U tišini planine, između vojnih objekata i travnatih visoravni, i dalje živi sjećanje na sela koja su nestala — i na ljude koji su sa Manjače otišli, ali je nikada nisu zaboravili.
