Ko može da kumuje?
U vremenu ranog hrišćanstva, što nam je ostalo zapisano, muškarcu je kumovao đakon, a ženi đakonisa.
Tada je postalo uobičajeno da muškarac ima kuma, a žena kumu, kako bi se očuvala svetost duhovnog srodstva.
Ustanova kumstva u srpskom narodu ima naročit značaj.
Ovo duhovno sredstvo predstavlja vezu koja se često prenosi sa generacije na generaciju, tako da kumstvo, vrlo često, spaja porodice snažnije od krvnih veza.
Tako je bilo i ostalo u našem narodu, što treba činiti i dalje, kako se ne bi izgubio značaj duhovnih veze.
Zbog toga u našem narodu postoji izreka: „Kumim te Bogom i Svetim Jovanom“.
Još u prvim vijekovima hrišćanske vjere nailazimo na ustanovu kumstva, odnosno kuma kao svjedoka onoga koji se krštava. Njegova uloga tada, baš kao i danas, treba da bude duhovna briga nad novokrštenim.
Ko može da kumuje?
– Baš zbog toga su kumovi bili ona lica koja su služila Crkvi, koja su imala iskustvo u duhovnom životu, što je sasvim razumljivo, jer neko ko ima iskustvo treba da poučava i nadzire ono lice koje je krštenjem primilo hrišćansku vjeru i koje je kao takvo još uvijek neiskusno, zato što njegov duhovni život tek započinje. U vremenu ranog hrišćanstva, što nam je ostalo zapisano, muškarcu je kumovao đakon, a ženi đakonisa. Tada je postalo uobičajeno da muškarac ima kuma, a žena kumu, kako bi se očuvala svetost duhovnog srodstva – rekao je za AloOnline episkop bihaćko-petrovački Sergije.
Vremenom je, dodaje on, ova praksa izgubila na čvrstini, ali i dalje ostaje preporuka, koja nije obavezujuća, da muškarac kumuje muškarcu, a žena ženi, da bi se izbjegle neželjene posljedice zbližavanja što može negativno uticati na svetost duhovnog srodstva koje se kumstvom ustanovljuje.
– Ono što je važno naglasiti jeste da kumovi ne mogu da budu dječaci mlađi od 15 godina, ni djevojčice mlađe od 13 godina, jer zbog uzrasta ne mogu biti svjesni svetosti Svete tajne krštenja. Takođe, kumovi ne mogu biti lica koja žive nemoralnim životom, raskolnici, pripadnici drugih vjera, kao ni lica koja nisu upoznata sa osnovama pravoslavne vjere – ističe episkop Sergije.
U Pravoslavnoj crkvi običaj je da se krštavaju odrasli, ali i djeca, jer postoji bojazan da ako dijete umre nekršteno da će se na Posljednjem sudu pojaviti među neznabošcima, odnosno onima koji nisu spoznali Hrista Gospoda.
Kakvi su običaji prilikom krštenja i vjenčanja?
Kao potvrda tome jeste i činjenica da su i Sveti apostoli u svoje vrijeme krštavali djecu, a i Sam Spasitelj je rekao: „Pustite djecu da dolaze k meni i ne branite im, jer je takvih carstvo Božije“ (Mt 19, 14).
– Iz svega je jasno vidljivo da se djeca, za razliku od odraslih, ne trebaju pripremati za Svetu tajnu krštenja, jer to, u njihovo ime, čini kum, koji postaje duhovni roditelj svoga kumčeta.
Uz roditelje, kum djeteta ima važnu ulogu u njegovom duhovnom uzrastanju. Znamo da u praksi to i nije baš uvijek tako, pa se zato kumstvo treba shvatati daleko ozbiljnije nego što to, inače, činimo – navodi episkop.
Dužnost sveštenika je da upozore kumove na njihovu buduću ulogu, kako se Sveta tajna krštenja ne bi shvatala površno, jer to je grijeh koji će koštati i kuma i osobu koja je krštena.
Dakle, u svemu je potrebna duhovna budnost, što znači da svetim tajnama treba pristupati s poštovanjem, pažnjom i osjećajem da nam se kroz njih daruje ono što se riječima ne može iskazati, niti se bilo kakvim blagom ovoga svijeta može kupiti.
Ono što je daleko važnije od ovih naizgled sporednih pitanja, koja s pravom interesuju pravoslavne vjernike, jeste svijest o tome da je kumstvo dio Svete tajne.
Šta su obaveze kuma?
– Samo to saznanje treba da utiče da što dostojnije pristupamo krštenju, da imamo na umu da je ovu Svetu tajnu zapovijedio Sam Gospod, rekavši: „Idite, dakle i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca, Sina i Svetoga Duha“ (Mt 28, 19). Krštenjem se postaje član Crkve, a Crkva nije ništa drugo do Tijelo Hristovo. Kako kaže Sveti apostol Pavle: „Vi koji se u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste“ (Gal. 3, 27) – naglašava episkop.
Osim kumstva pri krštenju, postoji i kumstvo na vjenčanju.
Riječ je o sličnim, gotovo istim, obrednim svojstvima, pri kojima kum postaje ne samo svjedok, već zalog supružničke odanosti, poštovanja i ljubavi, jer mladenci se pred Bogom, sveštenikom, ali i kumom, obavezuju na supružnički život ispunjen vjernošću, ljubavlju i razumijevanjem.
Zato je važno ispunjavati ono na šta se zaklinjemo, jer ćemo, svakako, biti pitani za ono što nismo ispunili, a obećali smo.
Stoga je važno oprezno pristupati svakoj od svetih tajni, a njihovo površno doživljavanje je prečica u duhovnu pogibao.
autor: http://alo.rs
