Mladenovac: Roditelji ubijenih neutješni!

Među ubijenima su brat i sestra, policajac i gimnazijalka, M.P. i K.P, a sada su se za „Happy“ televiziju oglasili i njihovi neutješni roditelji.

M.P. se rodio u sedmom mjesecu, tri mjeseca smo se borili i peživio je.

Odnjegovali smo ga, završio je školu, gimnaziju, bili odličin đaci i jedno i drugo.

Sve su nas slušali, pomagali nam.

Htio je od malena da bude policajac

Uspio je, zaposlio se, radio je časno svoj posao.

Učili smo ga da sa svakim bude dobar, da se nikome ne zamjera, takav je i bio.

Bio je uzoran i poslušan.

On radi cijeli dan na svom poslu, a onda dođe i radi sa nama poljoprivredu.

Meni je bila želja i za nju da završi fakultet i da položi vožnju prije toga.

U četvrtak ujutru je otišla da podigne dozvolu.

U četvrtak uveče, on je nju ubio“, počinje priču neutješna majka policajca i njegove sestre koji su ubijeni u masakru kod Mladenovca.

U petak smo planirale da idemo da kupujemo haljinu za maturu koja je 12. juna…nismo je kupile.

Sve mi je to uzeo.

Uzeo mi je djecu, uzeo mi je sve.

Naša djeca nisu bila samo nama djeca, oni su bili moji drugari.

Stalno su mi pisali, slali mi i smiješne stvari.

Moj sin nije znao ni da se naljuti

Bio je mio, nježan, drag i to svi mogu da vam posvjedoče.

Sve smo u šali i smijehu radili.

Mogu da pričam danima o njima, ali moja djeca nisu ovo zaslužila.

Sve prolazi, a njih nema.

Svako ode svojoj djeci kući, a ja nemam nikog, a do prije pet dana sam imala sve.

Sad nemam razlog da živim bez njih“, rekla je majka.

Kako je izgledao kobni dan?

O svemu što su proživjeli se oglasio i otac M.P. i K.P.

Kad se sve to izdešavalo, Hitna je kupila djecu, a nas su zvali i došli do kapije i rekli ‘Pobila su se djeca u školskom’, ja sam mislio pobila su se, potukli su se, ali ni to mi nije bilo jasno. M.P. se nikada nije potukao.

Nisam ni slutio da su mi djeca poginula i da je bila pucnjava.

Kad sam stigao na lice mjesta to su bile patrole policije, to je bilo mnogo ljudi, ja nisam mogao da priđem svojoj djeci.

Gurao sam se sa policajcima da priđem da ih otkrijem da vidim da li su oni i niko nije htio da me pusti.

Ali sinu sam odmah prepoznao patike, a kćerki sam vidio samo bijele đonove.

U tom momentu sam dobio snagu tenk da prevrnem i gurao sam se sa policajcima i došao sam malo bliže do nje i vidio sam da je i ona… i shvatio sam da su mrtvi.

Sva druga djeca su bila u Hitnu prebačena, samo su oni ostali da leže tu“, rekao je neutješni otac i dodao:

Ne mogu da shvatim zbog čega se ovo desilo.

Krenulo je iz Malog Orašja, sa autom se odvezao u dvorište.

Stao je tu gdje su mladići pekli roštilj.

Kako sam čuo postrojavao ih je mirno da stanu, oni su se šalili i mislili su da se šali i pozvali su ga na roštilj i piće.

Čim su ga pozvali ispalio je rafal i počeo da puca u njih.

Djevojka je jedna pobjegla, a oni su svi tu popadali i ostali.

Pucao je dalje u ljude koji su radili ogradu u Duboni, ne pokajavši se ni za jedno ni za drugo.

Opet je upalio kola i došao do mjesta gdje su bila naša djeca.

Izašao iz auta, postrojavao ih je, isto su se nasmijali, a on je ispalio cijeli rafal.

Čuo je da neka djeca jauču još uvijek i da nisu svi pobijeni, promijenio je tada šaržer, ušao u dvorište i ponovo ispalio još jedan rafal i ovjeravao ih je“.

autor:http://mondo.rs