Zaboravljeni slučaj MAOČA: Teroristi ne glasaju, zar ne?!

Selo Maoča, odnosno Gornja Maoča, između Srebrenika i Brčkog još jednom je pokazalo da je samostalna vehabijska zajednica koja se samo teritorijalno nalazi na teritoriji BiH, a čije zvanične organe ne priznaje. Zakoni koji važe za sve u BiH ni u jednom segmentu se ne priznaju u ovom selu čije se ime po zlu zna gotovo svuda u svijetu, a broji svega nekoliko stotina stanovnika. Ali, među njima su i oni od kojih zaziru brojne bezbjednosne službe širom planete, budući da su se pojavljivali na ratištima od Sirije do Iraka i infomacijama o terorističkim napadima. Izbori u nedjelju, 2.oktobra, u BiH za njih se ponovo nisu ni održali, u školi se učilo po arapskim pravilima, policija u selo rijetko zalazi, a pokoji novinari koji su posjetili Maoču od zvaničnih vlasti BiH bili su upozoreni da tamo odlaze na vlastitu odgovornost tj. da im niko ne može garantovati bezbjednost. Treba li reći da je izlaznost na izbore i prošlih godina bila nula posto tj. niko nije iskorsitio svoje pravo glasa. U ovoj zatvorenoj šerijatskoj zajednici otvoreno se krši Ustav i zakoni BiH, koji u suštini na toj teritoriji i ne važe, a u selo, bez provjera, mogu ući samo pripadnici zajednice koja ima svoja pravila.

NAJPOZNATIJA BAZA DŽIHADISTA

Selo Maoča u medijima je posljednjih dana spomenuto kao još jedna zanimljivost izbora jer je to jedino biračko mjesto u BiH u kojoj niti jedan glasač nije iskoristilo svoje pravo da izabere svoje predstavnike vlasti.

Izlaznost – nula. Pozadina je mnogo dublja od ove „zanimljivosti“.

Uspjeh je što država zna, valjda, uopšte koliko ima punoljetnih građana sa državljanstvom BiH i pravom glasa u Maoči.

Vjerovatno je broj stanovnika ovog sela mnogo veći, ali mnogi imaju strana državljanstva – prije svih arapskih zemalja i Austrije gdje se ova selefijska zajednica asimilirala, odnosno potekla dalje u svijet.

Nije riječ samo o „domaćim“ selefijima koje su se nastanile u ovom selu već se radi o ko zna koliko osoba iz raznih dijelova svijeta koje su se dovodile u vezu sa terorističkim organizacijama i stranim ratištima, a Maoča im služi kao baza ili, ako se tako može reći, zatvoreno terorističko jezgro u srcu Evrope.

RADIKALIZACIJA NAKON NAPADA NA AMERIKU

Povlačenje u Gornju Maoču pripadnika vehabijskog i selefijskog pokreta u BiH počelo je nakon terorističkog napada u Americi 2001. godine.

Do tada su pripadnici ovog pokreta bili raštrkani na više mjesta u BIH, najviše u Bočinji, kod Velike Kladuše, Sarajevu i ponajviše u okolini Kladnja.

Tadašnji vođa selefijske zajednice Jusuf Barčić bio je poznat po radikalnim stavovima, a poginuo je 2007. godine u saobraćajnoj nesreći.

Njegov nasljednjik Nusret Imamović odlučio je da zajednicu okupi na jednom mjestu i odabrana je Gornja Maoča, selo udaljeno od grada, ali, ispostaviće se ubrzo, i zakona BiH.

Policija je nekoliko puta upadala na taj prostor, nakon dojava o raznim incidentima, a Imamović je bio privođen zbog sumnje da je u lokalnoj školi u Maoči organizovao nastavu za djecu po Jordanskom nastavnom programu!

Oslobođen je zbog nedostatka dokaza?!

REGRUTNI CENTAR OSAME BIN LADENA

Vođe ove vehabijsko-selefijske zajednice, prvo Barčić pa onda i Imamović, jako dobro razumiju okolnosti i društvene, ali, zanimljivo, i tehnološke procese pa su za vrbovanje Bošnjaka korisitli Fejsbuk i druge društvene mreže.

Njihova najpoznatija stranica bila je „Put vjernika”, na kojoj su, svojevremeno, emitovali poruke najtraženijeg teroriste na svijetu Osame bin Ladena, glavnog osumnjičenog za terorističke napade u Njujorku 2001. godine.

Imamović je u svojim porukama sljedbenicima podržavao samoubilačke napade koje koriste teroristi po svijetu.

Po svojim stavovima bio je mnogo radikalniji od svog učitelja Jusufa Barčića koji se godina pokušao inkorporirati u zvanične institucije Islamske zajednice u BiH. Sumnja se da i danas ima veliki broj džamija i njihovih vođa koje propagiraju radiklani islam iako Islamska zajednica u BiH tvrdi da je sve muslimanske vjerske objekte zvanično vratila u svoje okvire.

UGROŽAVANJE TERITORIJALNOG INTEGRITETA

„Ovakav vid borbe ne smatramo zabranjenim, ali isto tako ne mislimo da ga treba koristiti kao što se koristi klasično uobičajeno oružje, nego samo u izuzetnim prilikama i situacijama“, pisao je svojevremeno Imamović na svom portalu.

Najveća policijska akcija protiv ove realno najveće teroritičke prijetnje u BiH i šire izvedena je u februaru 2010. godine.

Čak 600 policajaca naoružanih do zuba i u oklopnim vozilima upalo je u selo.

Akcija “Svjetlost”, provedena po nalogu Suda i Tužilaštva BiH.

Njen cilj je bio hapšenje i procesuiranje lica osumnjičenih „za ugrožavanje teritorijalnog integriteta BiH, napad na ustavni poredak i izazivanje narodonosne, rasne ili vjerske mržnje“.

Tom prilikom uhapšeno je sedam državljana BiH i jedan državljanin republike Hrvatske.

Slobode su tada lišeni: vođa vehabijske zajednice u Gornjoj Maoči Nusret Imamović, Safet Barčić, Edis Bosnić, Dževad Hodžić, Hajrudin Ribić, Senad Midžić, Mersed Čekić, te Adnan Rustemi, državljanin Hrvatske.

Prilikom akcije u selu Gornja Maoča pronađena je i određena količina naoružanja, te su izuzeti određeni dokumenti, propagandni materijal, od kojeg veći broj na arapskom jeziku, kao i računari, CD-ovi i DVD materijali.

SAMOUBICE IZ BIH

Policijske strukture u BiH već godinama, doduše dosta stidljivo, upozoravaju na najmanje četiri grupe radikalnih selefista koji predstvljaju prijetnju od terorizma.

Dvije od te četri grupe bile su predmet posebne pažnje jer su bile spremne da izvedu teroritičke napade u BiH i svijetu sa političkom ili nekom drugom pozadinom. Kod nekih od tih sljedbenika čak su pronađeni i samoubilački pojasevi.

NIČU NOVA NASELJA?

Informacije obavještajnih službi i povremene akcije policijskih struktura posljednjih godina pokazuju da vehabijsko-selefijske zajednice nisu iskorijenjene u BiH.

Možda čak suprotno. Broj sljedbenika nije poznat, a incidenti poput oružanog napada na amabsadu SAD-a u Sarajevu koji je izveo Melvid Jašarević ili napad na policijsku stanicu u Zvorniku pokazuju da je radikalna zajednica ili grupe itekako „živa“ i brojna.

NA VRHU LISTE NAJTRAŽENIJIH

Nusret Imamović, vođa vehabijske zajednice u Maoči ratovao je u Siriji i drugim ratištima posljednjih godina, a prema nekim informacijama je završio u Libiji u nekoj od tamošnjih terorističkih organizacija.

U BiH je osumnjičen za vrbovanje državaljana BiH za ratovanje na strani terorističkih organizacija, prije svega u Siriji. Zajedno sa Bilalom Bosnićem uvršten je na američku i evropsku listu najtraženijih terorista.

MINI KALIFAT

Bilal Bosnić je deportovan u BIH gdje mu je suđeno, a nakon odslužene kazne zatvora, 2021. godine, pušten je i nalazi se u selima oko Bužima.

Otvoreno zagovora postojanje Islamske države i njenih šerijatskih zakona.

Iz svega navedenog jasno je da odbijanje glasanja u Maoči nije samo puka zanimljivost izbora već znak da je radikalna zajednica u BiH itetkako „živa“, a pitanje je da li službe u BiH uopšte znaju šta oni rade i pripremaju posljednjih godina te koliko radikalnih islamista spremnih na sve uopšte ima na teritoriji današnje BiH koju očigledno ne priznaju.