Svega četrdesetak kilometara od Banja Luke, u kanjonu hladne i brze planinske rijeke koja izvire ispod
planine Čemernice – vodopadi, pećine, nekoliko virova. Za ovu, još uvijek, netaknutu prirodnu ljepotu u
blizini Kneževa mnogi nisu čuli, a oni koji su bar jednom posjetili ovo čarobno mjesto uvijek se rado vraćaju.
Radi se o Vilenskim vrelima i kanjonu rijeke Cvrcka. Ovaj prostor, koji ostavlja bez daha, postao je jedna
od glavnih destinacija mnogih planinara i ljubitelja netaknute prirode.
Da ostatak Republike Srpske, BiH, ali i regiona sazna za kanjon Crvcke i njegove ljepote zaslužni su članovi Planinarskog društva „Vilenska vrela“, koji svojim aktivnostima svakodnevno doprinose njegovoj promociji.
Zhvljajući njima, označena je staza, napravljene su klupe, te su Cvrcka i Vilenska vrela zlatnim slovima upisana u rokovnike i mape mnogih planinarskih društava.
O kakvoj prirodi se radi uvjerio se i reporter Faktor magazina koji je jedva uspio da pređe stazu dugu oko 12 kilometara i da se okupa u prelijepom, ali prehladnom Opakom viru.
Prije no što smo krenuli u ovu avanturu, zamolili smo Milanu Kalabić iz Planinarskog
društva „Vilenska vrela“ da nam bude vodič, što je ona prihvatila i povela nas u skrivene, gotovo nestvarne darove prirode. Prvi savjet za sve je bio da moramo imati prikladnu odjeću i obuću, te da ovaj put moramo shvatiti ozbiljno.
Potrudili smo se da to, djelimično, ispunimo.Na put smo krenuli iz sela Živinice i ubrzo se našli u šumi, a poslije samo desetak metara već se čuo žubor Cvrcke.
Odlučili smo da se spustimo niz veliku padinu do vodopada Skakavac. Na našu žalost, zbog velikih vrućina ovoga ljeta, vodeni dragulj je presušio, ali nam je Milana objasnila da su ovdje najljepši prizori u proljeće i jesen. Tu se nalazi jedan manji vodopad visine oko 15 metara, dok je drugi duplo veći i doseže čak 30 metara.
Stazom smo nastavili put do mjesta koje nas je sve ostavilo bez daha, uz pomisao da smo zalutali u bajku. Milana nam je objasnila da je to Opaki vir. Radi se o prirodnom fenomenu koji se nalazi između šume i kanjona, i koji je toliko čist da se svaki kamen u njemu može izbrojati.
Naravno, nismo izdržali da se ne okupamo, iako je riječ o veoma hladnoj planinskoj rijeci.
Nakon uživanja u Opakom viru, nastavili smo dalje stazom prema Vilenskim vrelima.
Prošli smo još pokraj brojnih virova i uživali u pogledu na kapljice vode koje je nosio vjetar
te nestvarne igre sjenki u šumovitom predjelu. Put nije bio lak, bar za nas koji nismo planinari,
ali su staze obilježene i uređene. Nakon nekog vremena stižemo do visećeg mosta, preko kojeg smo morali veoma pažljivo preći, a onda nas je opet dočekao novi izazov. Riječ je o veoma strmom putu, a da bi došli do Vilenskih vrela, na jednom dijelu, penjanje je moguće samo uz pomoć sajle.
Zahvaljujući savjetima našeg vodiča misija je bila uspješna.
Dolazak na vrh potvrđuje da je sav napor bio vrijedan truda. Ovaj nestvarni, prirodni fenomen nas je prosto oduševio. Osim prelijepe prirode, saznali smo za legendu o vilama koje su se družile sa gorštacima i igrale kolo na livadama te rasipale vilinsku kosu. Upravo se tu nalazi nekoliko izvora i to na veoma malom prostoru, obrušavajući se niz stijene prema Crvckoj. Jednostavno – zadivljujući prizor!
Nakon uživanja u prirodi, Milana nas je upozorila da moramo krenuti nazad, jer je po mraku teže ići kroz šumu. Povratak do automobila od Vilenskih vrela bio je veoma iscrpljujući, jer se prelazi gotovo tri kilometra puta, uz razliku u nadmorskoj visini između ova dva mjesta od oko 400 metara. Umorni i na ivici snage, stigli smo do auta, ali i dali obećanje da ćemo Svega četrdesetak kilometara od Banja Luke, u kanjonu hladne i brze planinske rijeke koja izvire ispod planine Čemernice – vodopadi, pećine, nekoliko virova. Za ovu, još uvijek, netaknutu prirodnu ljepotu u blizini Kneževa mnogi nisu čuli, a oni koji su bar jednom posjetili ovo čarobno mjesto uvijek se rado vraćaju. Radi se o Vilenskim vrelima i kanjonu rijeke Cvrcka. Ovaj prostor, koji ostavlja bez daha, postao je jedna od glavnih destinacija mnogih planinara i ljubitelja netaknute prirode. Da ostatak Republike Srpske, BiH, ali i regiona sazna za kanjon Crvcke i njegove ljepote zaslužni su članovi Planinarskog društva „Vilenska vrela“, koji svojim aktivnostima svakodnevno doprinose njegovoj promociji. se vratiti i prije no što prođe godina dana, kada bi trebalo da se ispune naše želje. Tako bar kaže legenda.
P.H
LEONARDO DIKAPRIO OBJAVIO FOTOGRAFIJU OPAKOG VIRA
Proslavljeni holivudski glumac i oskarovac Leonardo Dikaprio je na svom Instagram profilu, koji prati više od 46 miliona ljudi, prošle godine podržao borbu za spas rijeka u BiH, te objavio fotografiju Opakog vira u kanjonu rijeke Cvrcke, kod Kneževa. Nakon nekoliko sati, objavu na Instagramu, lajkovalo je više od 200.000 ljudi. „Lično podržavam ekološke nevladine organizacije. Kao veliki zaljubljenik u prirodu, uvijek ću podržavati projekte očuvanja. Mislim da su nam čiste rijeke važnije od električne energije. Mi smo vjerovatno jedina zemlja u regiji koja je energetski nezavisna, dobijamo dovoljno energije iz drugih izvora. Moramo održavati naše rijeke čistima i ostaviti ih budućim generacijama”, naveo je slavni glumac, koji u svijetu važi za jednog od najistaknutijih boraca za zaštitu prirode
PRATITE SMJERNICE!
Od stalnih posjetilaca Vilenskih vrela prenosi se priča da se na ovom mjestu i dalje može čuti topot koraka, koji zvuče kao da neko igra kolo. Ono, vilinsko. Kazuje se i vjerovanje da ako nakon godinu dana ponovo popijete vodu sa ovog vrela, šta god da ste poželjeti – želja će biti ispunjena.
