Smrt mlade jutjuberke Kristine Kike Đukić (21) ponovo je ukazala da nije riješen problem širenja mržnje na internetu i obračuna na društvenim mrežama. A sve počinje od riječi koje se mogu okarakterisati uvredljivim, preko vulgarnih do govora mržnje i podstreka na nasilje. Posebno su tome izloženi jutjuberi ili influenseri, ističe za Faktor sociolog Ivan Šijaković napominjući da sve zavisi od strukture ličnosti koja se obrela u tom poslu. Oni slabije mentalne strukture teže podnose napade i može doći i do samoubistva.
FAKTOR: Jesu li ljudi više izloženi različitim uticajima na internetu ili na ulici?
ŠIJAKOVIĆ: Ljudi jesu više izloženi na internetu različitom uticaju, ali ugroženost njihovog fizičkog i mentalnog života je ipak veći na ulici.
Tu je direktna opasnost, dok na internetu nemamo tu opasnost jer možemo da biramo.
FAKTOR: Da li sve profesije sa sobom nose podjednake probleme i da li je pitanje nečije ličnosti može li podnijeti pritisak?
ŠIJAKOVIĆ: Ne nose sve profesije podjednak rizik.
Glumci, pjevači i druge razne javne ličnosti ne izlažu direktno svoj privatni život, oni ga ne pokazuju na internetu kao što to rade jutjuberi ili influenseri.
Oni predstavljaju nešto drugo i njihov privatni život je u pozadini.
Oni nisu izloženi uticaju mase i rulje koja se širi sa fizičkog na virtuelni prostor.
Kada su u pitanju druge profesije, poput influensera i jutjubera, sve zavisi od strukture ličnosti.
Ako ličnost ima jaču strukturu, sa boljim kognitivnim odnosom ona će lakše podnijeti napade, odnosno provokacije tako da se to neće odraziti na nju.
Za ovo ima dosta primjera u svijetu jutjubera. Oni slabije mentalne strukture padaju pod taj uticaj i može doći do slučajeva samoubistva.
FAKTOR: Postoji li razlika između onoga što radi muzičar, glumac, sportista ili jutjuber?
ŠIJAKOVIĆ: Postoji ogromna razlika.
Ličnosti kao što su sportisti, pjevači imaju ljude koji ih prate iskrenije i koji su im odaniji.
Oni utiču na njih, dok influenseri rijetko da imaju tu vrstu.
Samo oni koji utiču na vrlo mlade, dok ovi koji utiču na starije nemaju takvu snagu kakvu imaju sportisti i drugi.
FAKTOR: Da li kritika na internetu gubi smisao?
ŠIJAKOVIĆ: Zaista mislim da kritika na internetu gubi svoj smisao.
Ona može postojati samo tamo gdje su zatvoreni oblici odnosa i komunikacije kao što su časopisi i slično.
Ovo ostalo, taj široki pristup narodnih masa nema smisla.
To je samo gubljenje vremena upućivanja kritike, jer to sluša samo običan svijet, svijet željan osvete i frustriran zbog ličnog neuspjeha.
Na to prosto ne treba obraćati pažnju, to je jedan zaludan prostor.
FAKTOR: Ima li svako za pravo da učestvuje u javnosti i kreiranju javnog sadržaja?
ŠIJAKOVIĆ: Mislim da nema smisla da svi učestvuju u kritici javnih stvari, naročito kvalitetnih stvari, da daju neki kreativan doprinos.
To nema smisla i na to ne bi trebalo obraćati pažnju.
Većina građana nema to osnovno znanje u ponašaju na interentu i pravila koja sve to prate.
Sve ono što ne mogu da pruže u stvarnom životu oni ispoljavaju na internetu.
To ne bi trebalo uzimati u obzir.
To ima nekog smisla za kupovinu uređaja ili slično, ali za kritiku društvenog ponašanja to je jedna besmislena oblast.
FAKTOR: Da li zbog svojevoljnog puštanja u javnost određenog sadržaja treba da preuzmemo odgovornost za posljedice i koristi?
ŠIJAKOVIĆ: Naravno da trebamo. Svaki čovjek bi trebalo da bude odgovoran.
Ta odgovornost je još veća, ali suptilnija.
Ne osjećaju je ljudi koji su manje odgovorni i moralni.
Oni imaju utisak da su negdje skriveni i da mogu da rade šta hoće.
Normalni i moralni ljudi koji su takvi i u običnom životu, treba da budu još više odgovorniji kada je u pitanju internet i da ne puštaju sadržaj koji može štetiti njima ili njihovoj zajednici.
MALOLJETNICI NA UDARU
FAKTOR: Koliko su maloljetnici zaštićeni na internetu u poređenju sa drugim sferama u životu?
ŠIJAKOVIĆ: Mogu reći da su maloljetnici najmanje zaštićeni na internetu iako pojedine države imaju agencije i specijalne prostore kojima se štite mladi ljudi.
Teško je njih zaštiti i to se može samo školskim ili porodičnim vaspitanjem.
Oni su inače radoznaliji od ostalog dijela stanovništva, ostalih starosnih grupa.
Lako posežu za tim prostorom, povodljivi su za novim stvarima jer im se čine zanimljivijim i zbog toga često padaju u zamke, ali tu se i ne može mnogo učiniti.
Moramo imati u vidu da se društvo promijenilo.
Da smo umjesto civilnog prostora dobili virtuelni prostor, jedno informatičko i digitalno društvo koje drugačije funkcioniše.
Mi tu ne možemo mnogo toga učiniti, moramo se privikavati.
Ali svakako da će doći vrijeme kada će softveri moći da kontrolišu nedolična ponašanja i da uspostave određene norme kao što se danas uspostavljaju pravne i moralne.
Tako će biti uspostavljene i digitalne, sajber i kripto norme koje će ljude zaustavljati i skretati sa pogrešnog puta, određivati standart i tražiti da se prema njemu i ponašaju.
autor: Faktor, tekst je izašao u štampanom izdanju Faktora br.26 od 16.decembra 2021.
