Ozbiljnih tartufara u Republici Srpskoj nema mnogo. Među njima je i Mijodrag Vuković iz banjalučkog naselja Krupa na Vrbasu koji za gljivu specifičnog mirisa, izuzetnog okusa i ljekovitnih svojstava ne žali ni vremena ni odricanja. Tartufi su univerzalni kulinarski dragulj, a mogli bi postati i još jedan brend iz Banjaluke. Stranci su najbolji kupci naših tartufa, a Vuković u intervjuu za Faktor otkriva da li su tačne priče da ležimo na ovom blagu i da li se na jednom, ali posebnom, primjerku mogu „zgrnuti” hiljade evra.
FAKTOR: Od kada ste „lovac” na tartufe i šta Vas je privuklo tom poslu?
VUKOVIĆ: Cijeli život sam vezan za gljivarstvo.
Ranije, sa ocem, koji je poznavalac i dugogodišnji berač gljiva, bila je potraga za nadzemnim gljivama, a prije desetak godina okrenuo sam se tartufima.
Uvijek mi je ta posebna gljiva bila privlačna, ali nisam imao mogućnost da dođem do nje.
Ipak, od prvih saznanja pa sve do danas, zadržala se ta ljubav prema tartufima.
Uvijek imam obučene pse tragače, kako bi bili spremni za svaku sezonu, koja traje gotovo cijele godine, osim aprila.
FAKTOR: Vi se potragom za tartufima bavite transparentno. Kakve probleme Vam prave oni koji tako ne rade?
VUKOVIĆ: Nažalost, vidjeli smo u Srbiji da se u potrazi za tartufima događaju i nemile scene, sve do momenta dok država nije odlučila da i taj oblik, da kažemo, privređivanja stavi pod kontrolu.
Složio bih se da se tako nešto uradi i kod nas.
To je i poželjno, jer ne bismo imali divlje lovce na tartufe.
Znalo bi se ko može da to radi, odnosno obučeni ljudi, a ne da svako ko ide u šumu izmišlja neka svoja pravila.
FAKTOR: Da li se naši tartufi deklarišu kao italijanski i tek onda prodaju po velikim cijenama?
VUKOVIĆ: Da, gotovo po pravilu je tako.
Italijani kupuju tartufe iz dijelova Srpske gdje je tartufarstvo malo više razvijeno, kao što je Semberija.
Da ne govorimo šta rade od srpskog tartufa, jer je Srbija njime bogata.
Kupuju ga po beznačajnim cijenama, uvoze u Italiju i reeksportuju, pretvaraju uvezenu robu u sopstveni, domaći proizvod.
Na tome zarađuju najmanje pet puta više sredstava od tragača za tartufima.
Ne radi se to samo u Italiji, već i u Istri.
FAKTOR: Uspjeli ste da brendirate svoje proizvode u Srpskoj?
VUKOVIĆ: Za brendiranje je trebalo dosta vremena: od ideje pa do same realizacije, koja je zahtijevala dosta vremena.
Prvo smo počeli da pravimo razne prerađevine od tartufa, jer je on kratkotrajan i, ukoliko ga ne potrošite u roku od dvije sedmice, počeće da propada.
Zato morate da ih preradite, a mi smo to radili u razne namaze, tartufate…
Smatrali smo da bi ti proizvodi bili zanimljivi i na tržištu pa smo krenul u registraciju male porodične firme, nakon što smo ispunili sve uslove.
Prodajemo ih po specijalizovanim radnjama i još uvijek ne razmišljamo o izvozu, jer smo ograničeni količinama.
FAKTOR: Planirate li proširenje posla?
VUKOVIĆ: Iako otvaramo novo prodajno mjesto, tartufi se ovdje ne prodaju kao hljeb.
S druge strane, ni naši kapaciteti, u smislu sirovine i prerade, nisu neograničeni.
Sve zavisi šta ćemo pronaći u šumi. Ipak, ovo su za nas slatke muke.
FAKTOR: Koliko naši građani znaju o tartufima?
VUKOVIĆ: Nažalost, jako malo znaju. Možda na nivou 50 procenata ljudi koje srećem i razgovaram postavlja pitanje šta je to tartuf.
Drugi ne znaju da ih ima i na našem području, a za njih nije rezervisana samo Italija ili Istra.
Jedan procenat koji i zna da ih ima ovdje, nije ih nikada vidio i probao.
Na nama je da širimo znanje građanima o ovoj posebnoj podzemnoj gljivi.
NAJSKUPLJI PRIMJERCI!
FAKTOR: Koje su trenutno cijene tartufa po kilogramu?
VUKOVIĆ: Pet hiljada evra je trenutna otkupna cijena bijelog tartufa – Tuber magnatum pico.
On plodonosi u ovo vrijeme, odnosno od kraja septembra i do zadnjih dana decembra, zavisno od toga koja je nadmorska blizina u pitanju.
Prva klasa je oko 4.000 evra, druga 3.000, treća oko 1.000 evra.
Drugi tartufi nisu ni približno toliko skupi.
Skupi su sada jer ih nema.
Godina je bila takva.
Možete da nudite i 50.000 evra, ali nema ih.
NAJUNOSNIJE LOKACIJE SU…
FAKTOR: Gdje su u Republici Srpskoj najbolja nalazišta tartufa?
VUKOVIĆ: Precizno mjesto su: Srpske šume bb!
Banjalučka regija nije posebno bogata tartufima, kao druge oblasti.
Ima ih svuda, ali ih treba naći.
Naši tartufi su odličnog kvaliteta, jer nemamo tešku industriju, pa time ni teške metale u zemljištvu, što je dobro za gljive gomoljače.
Samim tim hemijska i organoleptička svojstva su mnogo bolja od, primjera radi, tartufa iz Italije.
autor: Faktor, tekst je izašao u štampanom izdanju Faktora br.26
