Redakciji Faktor magazina obratila se ogorčena majka jednog od mališana koji idu u banjalučki vrtić Bubamara.
Naime, ona je prošle sedmice uredno obavijestila tete da je primijetila kako se njeno dijete češka po glavi. Teti je rekla da je uredno pregledala glavu i da nije ništa našla. Teta, koja inače radi u jednoj od grupa, je uredno zaprimila dijete i rekla da će obratiti pažnju, ali da do sada niko od roditelja nije obavijestio vrtić o tome, o eventualnoj pojavi vaški.
„Tokom vikenda preventivno sam oprala šamponom protiv vašljivosti djetetu glavu, jer sam našla vašku. Dva dana sam dijete tretirala šamponom i prahom te gustim češljem češljala kosu. Moje dijete ima dugu i gustu kosu. Danas sam je uredno predala teti u vrtić napominjući da sam dijete tretirala šamponom, ali da sam zvala pedijatra koji mi je rekao da je dijete tretirano i „nije moglo preko noći u glavi to da se pojavi“. Pedijatar mi je rekao „ako je dijete i pokupilo vaške u vrtiću, to je moralo biti ranije“, da nema potrebe za izolacijom jer su „vaške tu“ i ja sam uredno odvela dijete u vrtić opet uz napominjanje tetama da obrate pažnju na svu djecu. Nakon dva sata pozvali su me iz vrtića i rekli da dođem po dijete jer je vašljivo i da ne može ostati u vrtiću dok se sve iz kose ne istrijebi. U telefonskom razgovoru, ne znam sa kim iz vrtića, su se „izletjeli“ i rekli da je prije mjesec, mjesec i po bilo dijete sa vaškama. E tog momenta sam poludila….Pitala sam tetu zašto niko tada, kada se prvi put javio roditelj „vašljivog“ djeteta, nisu obavijestili ostale roditelje o tome. Da pregledamo djeci glavu, da prašimo, šamponiramo i radimo sve što je u našoj moći da se priječi širenje vaški.
Meni kao roditelju je jasno da su vaške „normalna“ stvar i da su se morale kad-tad dogoditi i mom djetetu. Ali ja sada, kao roditelj i društveno odgovorna osoba postavljam pitanje: ZAŠTO SE ĆUTI O TOME? Ja sam, u principu, jako zadovoljna radom teta u vrtiću mog djeteta. I ne mislim da je ovo njihov propust. Mislim da su i one pod određenom presijom. I one hrane svoju djecu, čuvaju svoje poslove. Ali ja se pitam, ako nas mogu uredno obavještavati o skupljanju novca za fotografije, ne bih sada komentarisala koliko je realna cijena fotografija jer nije, zašto nas ne mogu obavijestiti o tome da su se pojavile vaške ili neka druga bolest? Većina roditelja je zaposlena. Mnogi od njih i dalje spavaju sa svojom djecom vrtićkog uzrasta. Šansa da i oni dobiju vaške je velika. Samo da se na vrijeme reagovalo, ja ne bih sada dolazila u situaciju u kojoj sam, a to je da moram na bolovanje, jer nemam kod koga da ostavim dijete. Bolovanje neminovno nosi „odbijanje“ 30 posto od plate. Ja sam samoincijativno obavijestila roditelje čije brojeve imam u telefonu. Da pregledaju glavice djeci, da šamponiraju. Jednostavno da obrate pažnju. Ne znam šta da vam kažem. Ogorčena sam. Zaista sam ogorčena! Ovo je svjesno kršenje zakona. Svjesno širenje zaraznih bolesti.“
Postavlja se pitanje zašto uprava Centra za predškolsko vaspitanje nije odreagovala? Ko je, svjesno, okrenuo glavu od ovog problema?
Znaci uzas