Jedan od najvećih srpskih pjesnika, Laza Kostić, rođen je 12. februara 1841. godine u Kovilju kod Novog Sada. A njegov život obilježila je ljubav sa 30 godina mlađom, Lenkom Dunđerski.
Gimnaziju je pohađao u Novom Sadu, Pančevu i Budimu. 1864. godine je diplomirao, a 1866. godine je doktorirao na Univerzitetu Lorand Etvoš u Pešti. Odmah je postao profesor u Srpskoj gimnaziji u Novom Sad, a bio je poznat po tome što je prkosio odijevanjem, stavovima, kritikama i poezijom zbog čega su ga zvali „Ludi Laza“.
Volio je bogatu Julijanu Palanački, a kada ju je zaprosio 1884. godine njena majka to nije dozvolila, nakon čega je otišao u Crnu Goru gdje se zadržao sedam godina.
U ljeto 1891. godine pjesnik je došao u dvorac „Sokolac“ na prijem kod porodice Dunđerski, gdje je upoznao Lenku Dunđerski i odmah se zaljubio u nju. Njen otac Lazar postao je njegov dobrotvor, zbog čega je Laza narednih godinu dana proveo u dvorcu. Za to vrijeme Laza i Lenka su se sprijateljili, šetali su se zajedno i naravno razvili jaka osjećanja jedno prema drugom. U jednoj takvoj šetnji ona mu je rekla da bi mogla da se uda jedino za čovjeka kao što je on. Pjesnik je bio svjestan da njena porodica, zbog njegove materijalne situacije i razlike u godinama, to neće dozvoliti.
Zato je 1892. godine otišao u manastir Krušedol. Tada je napisao pesmu „Gospođici L. D. u spomenici“. Nedugo zatim Laza je upoznao Nikolu Teslu i sprijateljio se sa njim, te mu je otkrio svoju tajnu ljubav sa Lenkom. U jednom od pisama koje je napisao Tesli, Laza ga je molio da se oženi Lenkom i opisao je ovako:
– Devojka koju sam vam namenio može da savlada svakog ženomrsca.
Tesla je odrično odgovorio, a Laza, koji je bio uvjeren da će lijepu Lenku zaboraviti samo ako se fizički udalje, oženio je 1895. godine Julijanu Palanački i preselio se kod nje u Sombor, a Lazar Dunđerski, Lenkin otac, bio mu je kum.
Dva mjeseca nakon njegovog venčanja, Lenka je umrla u Beču na svoj 26. rođendan. Sahranjena je na pravoslavnom groblju u Srbobranu. Međutim, njena smrt i dalje je obavijena velom tajne i za nju se vezuje nekoliko različitih teorija. Iako se, prema zvaničnoj verziji kao uzrok Lenkine smrti navodi tifus, sumnja se, a o tome donekle svjedoče i zapisi iz njenog dnevnika, da je Lenka zbog nesrećne ljubavi riješila da sebi oduzme život. Još jedna verzija ovog tragičnog događaja je da je Lenka, navodno, preminula od sepse nakon neuspjelog abortusa.
Laza je za Lenkinu smrt saznao dok je bio na medenom mjesecu u Veneciji, nakon čega se crkvi Gospa od Spasa pomolio za Lenku i počeo je da piše svoju najljepšu pjesmu. Od Sime Matavulja je tražio da mu pošalje Petrarkine pesme koje je posvetio Lauri, kao i pridjeve kojima ju je opisivao.
Delo „Santa Maria della Salute“ je stvarao više od deset godina. Pjesma je objavljena 1909. godine, a pjesnik je umro godinu dana kasnije, 26. novembra 1910. godine u Beču. Ta pjesma se i danas smatra jednom od najljepših srpskih pesama XX vijeka, a na osnovu ove tragične priče je snimljen film „Santa Maria della Salute“ koji je premijerno prikazan u decembru 2016. godine, a u kome Lenku igra Tamara Aleksić, dok Lazu glumi Vojin Ćetković.
