Iza plasiranja informacije o navodnom američkom sprečavanju Kijeva u namjeri da ubije načelnika ruskog Generalštaba krije se želja SAD da ne zalupe potpuno vrata za komunikaciju s Moskvom, piše „Politika“.
Nakon što je u „Njujork tajmsu“ objavljen tekst u kojem se tvrdi da su američke obavještajne agencije navodno pokušale da spriječe ukrajinsku stranu da ubije Valerija Gerasimova tokom posjete frontu, u ruskoj javnosti je postavljeno pitanje zašto je uopšte taj tekst objavljen i šta se time htjelo postići.
Američki list blizak demokratama je za vikend, pozivajući se na visokorangirane neimenovane izvore, objavio da je američka strana odbila da prenese obavještajne podatke o putovanju prvog zamjenika ruskog ministra odbrane na borbene linije. Navodno je zvanični Kijev ipak došao do tih obavještajnih podataka i odlučili su da, uprkos američkom upozorenju, samostalno djeluju.
Postavlja se pitanje kako je uopšte došlo do neobične situacije da ukrajinska strana prenebregne američko upozorenje i da vlast u Kijevu tada odgovori da je napad već počeo. Kao što je poznato, general Gerasimov je živ, a Ukrajinci su saopštili da je napad bio bezuspješan.
List je citirao izvore od kojih je saznao da su američke obavještajne agencije došle do tog podatka na osnovu tajnih borbenih planova, presretnutih razgovora, kao i razgovora s ruskim vojnicima i, navodno, povjerljivim osobama u Kremlju.
Kako je naveo „Njujork tajms“, SAD su saznale za navodne planove Gerasimova da posjeti prve linije fronta u Ukrajini krajem aprila, ali su odlučile da sakriju informacije od Ukrajine strahujući da bi pokušaj ubistva doveo do rata SAD i Rusije. Zahtjev ukrajinskoj strani je podnesen nakon konsultacija s Bijelom kućom. „Rekli smo im da to ne rade“, rekao je neimenovani visoki zvaničnik i dodao: „Rekli smo im da je to previše“.
Po objavljivanju teksta, savjetnik šefa kabineta predsjednika Ukrajine Aleksej Arestovič je izjavio da je atentat planiran proljetos, kad je Gerasimov posjetio položaje ruske vojske u Izjumu, na harkovskom ratištu.
Arestovič je pompezno naveo da će otkriti „strašnu tajnu“ da je general Gerasimov bio u Izjumu i da su ukrajinske oružane snage krenule u napad. „To je bilo u drugoj polovini aprila ili početkom maja. Bombardovali smo i potpuno raznijeli štab u kojem je bio, ali je Gerasimov uspio da ode prije toga“, rekao je Arestovič u razgovoru za jedan jutjub kanal.
Operacije i sabotaže uz pomoć SAD
Rusi nikad nisu objavili da je došlo do takve situacije, ali je taj napad natjerao ruske najviše vojne komandante da smanje broj svojih posjeta frontu. Ministarstvo odbrane je svojevremeno saopštilo da je načelnik Generalštaba početkom jula posjetio ruske trupe u Ukrajini, sastao se s visokim oficirima i saslušao izvještaje o vojnoj operaciji.
Njegova posjeta je uslijedila nedjelju dana nakon što je ruski ministar odbrane Sergej Šojgu otputovao na front da uruči najviša državna priznanja vojnicima na ratištu. Ministarstvo odbrane tada nije pominjalo da je došlo do ukrajinskog napada na ministra ili načelnika Generalštaba.
Ova situacija je neobična, jer se sasvim otvoreno govori da se operacije i diverzantski napadi sprovode u bliskoj koordinaciji sa SAD. Ruski eksperti su podsjetili da je Bi-Bi-Si u maju izvjestio da su SAD dale Ukrajini obavještajne podatke koji su im pomogli da napadu raketnu krstaricu „Moskva“, koja je kasnije potonula.
Ruski list „Vzgljad“ podsjetio je da su prije terorističkog napada na Krimski most zabilježeni letovi britanskog strateškog izviđačkog aviona u Crnom moru u blizini Kerčkog moreuza, da su SAD i Poljska pomogle Ukrajini bespilotnim letjelicama za napade na Krim i da je londonski „Tajms“ nedavno objavio da SAD više ne insistiraju na tome da oružane snage Ukrajine ne bi trebalo da gađaju rusku teritoriju.
Naći zajednički jezik sa Rusijom
Činjenica je da bi raketiranje te tačke i pogibija načelnika ruskog Generalštaba doveli do znatne eskalacije sukoba i da Rusi to ne bi oprostili. Uostalom, to do sada nisu činile ni jedna ni druga strana, pa su se mnogi na društvenim mrežama pitali zašto Rusi nisu gađali ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, na primjer, nedavno u Hersonu.
Ugledni vojni stručnjak Aleksej Leonkov smatra da su SAD došle do tačke da ne znaju poslije kojeg koraka će im Moskva reći da su prešle posljednju „crvenu liniju“ i da priča da su u ovom slučaju upozorile Ukrajince ne vrijedi „ni pišljivog boba“. Podsjeća da su se uporedo s ovom informacijom pojavili izvještaji da Amerikanci i Britanci preko ruskog Generalštaba pokušavaju da nađu zajednički jezik s Rusijom.
Gotovo istovremeno s pojavom članka „Njujork tajmsa“, načelnik štaba odbrane britanskih oružanih snaga admiral Toni Radakin u intervjuu „Sandej telegrafu“ rekao je da bi želio da ima redovnu komunikaciju s načelnikom ruskog Generalštaba. Radakin je rekao da je tokom ove godine redovno komunicirao s ruskim kolegom, da postoje veze, ali da bi volio da komunikacija bude češća.
U Moskvi vjeruju da je plasiranje teksta o navodnoj dobronamjernosti Vašingtona uslijedilo zbog nekoliko razloga, prvenstveno kako bi se zadržali kontakti s ruskim Generalštabom, piše „Politika“. Takva situacija je bila na snazi u Siriji povodom sprečavanja incidenata na nebu.
S druge strane, američki obavještajni podaci o kritičnom padu zaliha ruskih raketa pokazali su se netačnim, kao i procjene o razornosti sankcija za Moskvu. Takođe, Leonkov smatra da Amerikance brine i neizvjesnost u vezi s onim što se događa su ruskom nuklearnom trijadom, jer su obustavljene inspekcije u okviru sporazuma START 3.
(RT Balkan, foto: www.globallookpress.com © Kremlin Pool)
