Na današnji dan 2009. godine u 96. godini života preminuo jedan od omiljenih patrijarha, poglavara Srpske pravoslavne crkve, patrijarh srpski Pavle.
Patrijarh Pavle ušao je u istoriju srpskih patrijarha kao jedan od najskromnijih velikodostojnika koji su mnogo učinili za svoj narod i pravoslavlje. Vjernici i danas pamte njegove riječi, sjećaju ga se, pale mu svijeće. Mnogi su čak u njegovim riječima pronašli lijek za dušu i spokoj.
Oni koji su ga znali dobro, kažu da je imao nevjerovatan smisao za humor. Iza njega su ostale i brojne anegdote koje lako izmame osmijeh na lice.
Patrijarh i boem
S obzirom na to da je patrijarh Pavle često prolazio pored čuvene beogradske kafane “Znak pitanja”, prišao mu je jedan boem koji je redovno pohađao ovu kafanu, očigledno, malo pripit, i obratio se riječima: “Vaša svetosti, nas dvojica smo najbolji ljudi u Beogradu”, na šta mu je patrijarh odgovorio: “Jesmo, jesmo, al’ kad popijemo, onda ništa ne valjamo”. Inače, “Znak pitanja” je kafana koja je, iako zvuči malo apsurdno, vrlo usko vezana za život Saborne crkve, barem prema pisanju Nušića. Kako je ovaj najslavniji srpski komediograf, ko bi krenuo na liturgiju ili parastos, pa mu se služba malo odužila, vrlo brzo našao bi se za nekim od stolova “Znaka pitanja”…
Svako vidi ono što hoće
Kad je fotograf Vican Vicanović poželio da fotografiše patrijarha Pavla, obratio mu se riječima: “ Vaša svjetlosti (umesto Vaša svetosti), na šta mu je patrijarh vrcavo odgovorio: “Kad sam već svjetlost, šta će ti blic”?
A za vrijeme zasijedanja Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, kada je došao trenutak večernje službe, patrijarh se uputio prema Sabornoj crkvi. Na putu od Patrijaršije do hrama, bili su jedan do drugog parkirani luksuzni automobili. Svog pratioca, patrijarh je upitao: “Čiji su ovi skupocjeni automobili?” i dobio je odgovor da su vlasništvo njihovih episkopa. Patrijarh je na to kazao: “O, Bog ga vidio, šta bi tek vozili da nisu dali zavjet skromnosti?” (Podsjetimo se, episkopi se biraju iz monaških redova i, kad stupaju u manastir, po primanju postriga obavezuju se na bezbračnost, poslušnost i siromaštvo (skromnost).
***
Kad je patrijarh sa svojim pratiocem trebalo da krene na Banovo brdo, na službu u crkvu, pratilac ga je upitao hoće li da se odveze automobilom, što je patrijarh odbio, rekavši da će ići autobusom. Da bi ga, ipak, odgovorio od ovog nauma, pratilac ga je podsjetio da je ljeto i da nije zgodno ići gradskim prevozom, jer ljudi idu na Adu Ciganliju, a ženski svijet je razgolićen. Patrijarh je kratko odgovorio: “Svako vidi ono što hoće”…
***
Dok je patrijarh bio episkop raško – prizrenski, eparhija na čijem je čelu bio, posJedovala je samo jedno vozilo i to skromni “varburg”. Ondašnji episkop je i u taj “varburg” retko sedao, jer je više volIo da ide pješke. Jednom prilikom, u svom “pežou” ga je vozio episkop žički Stefan, prijatelj iz dječačkih i zajedničkih dana u Bogosloviji. Osjetivši udobnost automobila na koji nije navikao, ondašnji vladika Pavle kazao je: “E, brate Stefane, baš ti je dobar ovaj tvoj “varburg”.
Njegovoj sahrani prisustvovalo je stotine hiljada ljudi. Njegove mošti počivaju u manastiru Rakovica.
Faktor magazin
