Kada je u Nju Džerziju završio govor o izgradnji bolje Amerike, predsjednik SAD Džozef Bajden zakoračio je s podijuma, nakratko se nakašljao, pogledao ispred sebe i ispružio desnu ruku da se srdačno pozdravi. Ali nikoga nije bilo ispred njega. Ovo rukovanje s nevidljivom osobom iz Nju Džerzija bilo je samo jedno u nizu sličnih ispada lidera svjetske supersile.
Da sve bude još i gore, Bajden je drugi uzastopni predsjednik Sjedinjenih Država čije se mentalno zdravlje, s više ili manje opravdanih razloga, javno dovodi u pitanje.
Predsjednik i kamila
Džo Skarboro, jedan od vodećih autora na liberalnoj TV mreži MSNBC, Donalda Trampa je optuživao da iskazuje „rane znake demencije“ i da podsjeća na njegovu majku koja je imala Alchajmerovu bolest, a grupa od 70 psihijatara je na polovini Trampovog predsjedničkog mandata javno tražila da se on podvrgne testu mentalnih sposobnosti.
Tramp je to zaista i učinio i, kako se potom hvalio, položio je na briljantan način. Desetominutni test, inače, sastoji se od zahtjevnih zadataka kao što su prepoznavanje kamile na crtežu, crtanje sata i ponavljanje čak tri broja, i to unazad; i ne može se poreći da je utješno saznanje da je čovjek, koji je u tom trenutku kontrolisao kodove za aktiviranje američkog nuklearnog naoružanja, uspio da se izbori i sa ovoliko kompleksnim zahtjevima.
A opet, upravo iz tog razloga dodatno obespokojava informacija da Trampov nasljednik uporno odbija da se podvrgne istoj vrsti prov ere.
Admiral Roni Džekson, glavni lekar Bele kuće koga je na tu funkciju postavio Barak Obama, zajedno sa 13 republikanskih članova Kongresa u pismu javnosti zahtjevao je od Bajdena da se, u skladu s presedanom koga je uspostavio Tramp i sopstvenim predizbornim obećanjem, podvrgne testu svojih mentalnih sposobnosti. Bajden to nije učinio i svijet sad nije siguran da li je predsjednik SAD u stanju da prepozna kamilu.
Potpuno kognitivno opadanje
Dok je Taker Karlson, konzervativni voditelj na „Foksu“ i najgledaniji autor na američkim kablovskim mrežama, potpuno uvjeren: „Džo Bajden je senilan… U mjesecima uoči prošlogodišnjih izbora i sama Bajdenova porodica znala je savršeno dobro da se on nalazi u stanju potpunog kognitivnog opadanja. Brinuli su zbog toga. Rekli su i drugim ljudima da brinu zbog toga, i zahvaljujući tome i mi znamo za to. Ali niko nije učinio ništa da spriječi Bajdenovu predsjedničku kandidaturu“.
Ovu svoju tvrdnju Taker Karlson iznio je krajem avgusta, a i prije i posle toga nastavili su da se ređaju znaci da sumnje u Bajdenove mentalne kapacitete nisu lišene osnova.
Brojni su primeri njegovog nekoheretnog mrmljanja koje nije ni moguče citirati. Za svog pokojnog sina Boa Bajdena pogrešno je naveo da je bio državni tužilac SAD.
Nije mogao da se sjeti imena svog šefa Pentagona
Lojda Ostina, koga je nazvao „tipom koji vodi onu tamo jedinicu“, nije mogao da se sjeti ni imena premijera Australije Skota Morisona, već ga je oslovio kao „onog momka odozdo“ kada su objavljivali formiranje trojnog američko-australijsko-britanskog pakta u Pacifiku.
A onda je, nakon što se srdačno rukovao s onom nevidljivom osobom na pozornici u Nju Džerziju, predsjednik Amerike Džozef Bajden na očigled čitavog svijeta zaspao tokom konferenicje o klimatskim promenama u Glazgovu. Prethodno je zaspao i kada mu se pred kamerama obraćala Hilari Klinton da podrži njegovu predsjedničku kandidaturu. A spavao je u javnosti i 2011. kao potpredsjednik Amerike dok je predsjednik Obama govorio o budžetu.
Da bi se na sve to sad nadovezala i glasina da se tokom nedavnog susreta s papom Franjom u Vatikanu dogodio neprijatni incident zbog koga su predsjedniku Amerike morali da presvlače pantalone. Mnogi su iskazali spremnost da u to povjeruju te je ova neprovjerena informacija, kada se pojavila u javnosti, postala trend na društvenim mrežama u Americi
Carevo novo odjelo
A jedno letošnje istraživanje javnog mnijenja pokazalo je da čak 57 odsto glasača u SAD ne vjeruje da je predsjednik Bajden onaj ko upravlja njihovom zemljom.
Ko upravlja Amerikom, ako to nije njen predsejdnik? Kakvo je mentalno stanje Džoa Bajdena? I kakve sve posledice ova situacija može da proizvede?
Ovo su pitanja o kojima su u „Novom Sputnjik poretku“ govorili politikolog Aleksandar Pavić i istoričar Saša Adamović.
„Situacija s Bajdenovim mentalnim zdravljem sve više podseća na priču o carevom novom odjelu – svi vide šta je posredi ali se niko iz njegovog okruženja ne usuđuje da to i javno prizna“, konstatuje Aleksandar Pavić. „Zahvaljujući medijskoj dominaciji kojom te strukture raspolažu, čini im se da mogu da postignu baš sve; pa i da jednu puku figuru – jer on je više figura nego čovjek – postave za predsjednika nominalno najmoćnije države svijeta“.
Pritom, dodaje Pavić, situacija se nerijetko pretvara i u pravu farsu, s Bajdenom koji je u više navrata, verovatno nesvjestan da time praktično priznaje da je zaista samo marioneta pravih vladara iz senke, javno priznavao da će dospeti u nevolju zbog nečega što je izgovorio.
„Već se tokom prošlogodišnje predizborne kampanje“, podseća Saša Adamović, „nagovještavalo ono što je do sada postalo potpuno jasno – da Bajden ima ozbiljne mentalne probleme zbog kojih počesto gubi svijest o tome gdje se nalazi i šta radi i izgovara. Prilično je izvesno da je u pitanju jedan sve ozbiljniji oblik staračke demencije. Zato i pokušavaju da ga brižljivo drže pod kontrolom, što smo svi mogli da vidimo kada je odlutao tokom nedavnog samita G7 u Kornvolu, pa je supruga panično morala da ga sklanja od novinara da pred njima ne bi rekao nešto što ne treba“.
Objašnjavajući zašto umjesto Bajdena, da igra tu ulogu lidera SAD, nije odabran neko ko nema problema s kakvima se suočava 78-godišnji aktuelni predsjednik, Aleksandar Pavić ocenjuje da je „očigledan nedostatak kvalitetnih kadrova u strukturama koje su podobne establišmentu Demokratske partije. Izbor je jako sužen, i nastupila je negativna selekcija; to se videlo i kada je Hilari Klinton bila izabrana da se suprotstavi Donaldu Trampu… Otuda i zaključak da je Demokratska partija postala zarobljenik jedne uske klike koja se incestuozno vrti u krug, a svi znamo čemu incest vodi…“
Barak Obama i vladari iz sjenke
„Riječ je o pravoj gerontokratiji“, skreće pažnju Saša Adamović na čitav niz vodećih ličnosti ove partije koji je duboko zašao u 8. deceniju života, poput Nensi Pelosi, Bernija Sandersa, Elizabet Voren…
Ipak, napominje Adamović, „možemo da pretpostavimo da u znatnoj mjeri Barak Obama i dalje vuče konce iz sjenke, i da je Džo Bajden bio upravo njegov lični kandidat. Obama se i tokom svoje oproštajne turneje žalio što ne može da se bori i za treći mandat, posle odlaska iz Bele kuće ostao je da živi u Vašingtonu i oko sebe je zadržao ljude iz svoje administracije, sa idejom da tako nastavi da utiče na američku politiku…“
„Zaista postoji škola mišljenja da je Barak Obama taj vladar iz sjenke, a preko Obame i oni koji su njega kontrolisali… U intervjuu Džordžu Stefanopulosu s televizije Ej-Bi-Si Barak Obama je svojevremeno rekao kako je po završetku svog mandata maštao da novi predsjednik ima bubicu u uhu i da mu preko nje on govori šta da radi…Izuzetno je moćna i Suzan Rajs, savjetnica za nacionalnu bezbjednost u Obaminoj administraciji koja je kod Bajdena zadužena za unutrašnju politiku. U osnovi, kada se govori o vladarima iz senke, riječ je o istim onim strukturama duboke države, čiji je eksponent bio i Barak Obama i koje su Donaldu Trampu radile o glavi za sve vrijeme njegovog mandata,“ opominje Aleksandar Pavić.
S druge strane, međutim, naglašava Saša Adamović, „problem ovih elita sastoji se u tome što nisu sposobne da prepoznaju da se svet nepovratno promenio, i da više nije moguće da nastave da rade ono što su navikle. I zato sada postaju autodestruktivne“.
„Situacija u SAD podsjeća na dekadenciju kakva je vladala Zapadnim Rimskim carstvom uoči njegovog kolapsa, ili na ono stanje koje je prethodilo raspadu Sovjetskog Saveza gde je takođe na vlasti bila gerontokratija kao danas u Americi. A ovaj proces dodatno ubrzava sve veća oligarhizacija vladajuće klike, koja joj dodatno sužava izbor da bi na kraju, kao posljedica toga, u prvi plan i izbio neko poput Džoa Bajdena. Njegovo stanje, koje više ne može da se sakrije, ponajbolje odslikava i stanje čitavog tog sistema,“ zaključuje Aleksandar Pavić.
Izvor: Sputnik
Foto: ABC
