Sutra se navršava pet godina kako nas je napustio slavni kubanski predsjednik i revolucionar. U to ime, prisjetićemo se nekih zanimljivosti iz njegovog života. Naime, priča se da je spavao sa najmanje dvije žene dnevno svakog dana punih 40 godina.
Volio je, bio je voljen, ali ni jedna žena Fidela Kastra nije bila suštinski srećna sa njim.
Svi su znali da žene jednostavno obožavaju Fidela, a na Kubi je postojala izreka: „Ako želite da upoznate ljepoticu, idite na Kastro miting“. S druge strane, možda ne toliko obožavan, ali Njujork Tajms je 2008. objavio intervju sa njegovim bivšim saradnikom, koji je rekao da je diktator jednostavno dovodio kući svaku ženu koja mu se svidjela:
„Spavao je sa najmanje dvije žene dnevnoviše od 40 godina, svakog dana“.
Za mnoge kubanske muškarce Kastro je i dalje ostao idol i uzor, sa velikim poštovanjem su ga zvali „el caballo“ – pastuv. U zvaničnoj biografiji Fidela Kastra postoji jedan zakonski brak, a on nikada nije govorio o ženama koje je volio. A da li je mogao ikoga zaista da voli, u pravom smislu te riječi?
Mama, tatin kuvar
Fidel Kastro je rođen u porodici zemljoposjednika, kako je sam napisao u svojim memoarima, pripadao je porodici sa relativno visokim prihodima.
„Naša porodica je bila vlasnik zemlje i uživala je sve prednosti i privilegije svojstvene vlasnicima zemljišta u našoj zemlji. Ali, njegov otac je bio preduzimljiv zemljoposjednik, a majka je čitav život ostala siromašna seljanka, čitav život je radila kao kuvar na imanju svog muža. Kad mu je rodila petoro djece, oženio se njom, a Fidel je ovaj odnos prema ženama usvojio i primjenjivao do kraja svog života: žene je doživljavao kao sluge ili kućne ljubimce.
Ni Univerzitet u Havani ni političko iskustvo nisu uspjeli da iskorijene ovaj stav Fidela Kastra. Ipak, volio jei nezavisne, ponosne djevojke koje nisu pristale da budu s njim po njegovim ružnim uslovima
Mirta, kćerka neprijatelja
Sa Mirtom Dijaz-Balart, Fidel je studirao na Univerzitetu u Havani. Tamo je učio sa djecom visokih zvaničnika, a između njih je bilo svega: prijateljstva, romantike, neprijateljstva. Mirta je bila možda najpovlašćenija studentkinja, ćerka ministra u vladi diktatora Batiste. A Kastro je bio iz jednostavne porodice, ali je, ipak, uspio da postane blistava univerzitetska zvijezda. Njegov „Pečorin imidž“ formiran je na koledžu – išao je s pištoljem, neprestano se borio, a kada se nije borio, čitao je djela Lenjina, Musolinija i Staljina. I dobro je učio. Tih godina isklesala se njegova glavna osobina, sujeta: bio je spreman da ide glavom kroz zid, samo da bude prvi i najbolji i – bukvalno, da sve sruši pred sobom. Poznata je priča o opkladi sa prijateljem da će velikom brzinom na biciklu udariti u betonski zid i proći kroz njega. Tada je završio u bolnici, ali nikada nije zažalio zbog svog ludog podviga.
I tako je zgodni, blesavi vođa osvojio princezu. Vruće kubansko sunce i uzavrele strasti učinile su svoje. Mirtiniroditelji nisu mogli ništa da učine: ona je željela samo Fidela. Poslije univerziteta, Fidel se bavio advokaturom, uzimajući slučajeve siromašnih ljudi potpuno besplatno. Mirta je bila impresionirana. Onda je zaronio u politiku, bio je jedan od najradikalnijih i nepomirljivih boraca protiv Batistinog režima i upravo je on podnio tužbu sudu u Havani dakrivično goni diktatora zbog ukidanja Ustava i ponudio sudijama da daju ostavku. Mirta, ćerka člana vlade Batiste, osjećala se poput Julije, luda za svojim Romeom kojeg porodica ne prihvata.Godine 1948. su se vjenčali, a godinu dana kasnije dobili su sina. Pet godina kasnije, Mirta se razvela od Fidela.
Znala je da je vara, ali sve vrijeme je pronalazila neka opravdanja za njega: „on je takav“, „svi muškarci varaju svoje žene“, „jedno je običan seljak, drugo je moj Fidel”…
Kada je Fidel otišao u zatvor, Mirta se ponašala kao klasična supruga decembrista, djevojka revolucionara: ostala mu je besprijekorno odana, pokušavala je da ga podrži. A onda, kao u lošem filmu – pošta je pomiješala pisma, a supruga je dobila pismo upućeno ljubavnici po imenu Nati Revuelta.
„Draga Nati! Šaljem ti nježne pozdrave iz zatvora. Uvijek te se sjećam i volim te… Iako odavno ne znam ništa o tebi. Znaj da ću rado dati svoj život za tvoju čast i tvoju sreću…“
Nati je bila vatrena revolucionarka, poticala je iz porodice aristokrata i bila je udata. Skandal s pismom veoma ju je zabolio, bila je sigurna da u pošti ništa nije bilo slučajno, namjerno su promijenili adresu. A za Mirtu je ovo pismo bilo poslednja kap. Mogla je da se pomiri sa time da ju jevarao sa ženama kojih se ujutru ne bi sjećao, ali ovo da nekoga „pamti i voli“ ju je dokrajčilo. Mirta je podnijela zahtev za razvod.
Nekoliko godina kasnije, udala se za Fidelovog najvećeg neprijatelja, momka iz logora Batista, i živjela sa njim dug i vrlo srećan život.
Fidel nije prepustio sina Mirti; ukrao je dječaka kada je saznao da njegova bivša supruga želi da živi u Americi. Dječak je odrastao na Kubi, kada je odrastao studirao je na univerzitetu u SSSR-u, a zatim se vratio kući. Fidel se pobrinuo da se sa njegovim sinom postupa kao sa svima ostalima, bez prednosti.
Nati i njena depresija
Nati se razvela od muža, poznatog kubanskog kardiologa. Njeni muž i sin emigrirali su iz zemlje – Nati kao da to nije primijetila. Odrekla se svojih aristokratskih navika, počela da se oblači kao proleter, prodala je sve porodične draguljei dala ih Fidelu da podigne revoluciju. Kada je policija tražila Fidela, Nati ga je sakrila kod kuće. Imala je ćerku Alinu, koja dugo nije znala ko joj je otac.
Alina se jednom prilikom prisjetila:
„Došlo je vrijeme kada je televizor iznenada prestao da prikazuje crtane filmove i počeo da prikazuje samo bradate muškarce. Jednog dana su ovi bradati muškarci sa televizije došli u moju kuću. Mama me je uzela i stavila ispred najbradatijeg, tačno u oblak duvanskog dima. Čovjek se nasmijao, čučnuo preda mnom, nazvao me jagnjetom i predstavio lutku. Lutka je prikazivala njega: u čizmama, u uniformi, sa bradom.“
Kada je Alina odrasla, pobjegla je iz zemlje i godinama nije mogla da se izvuče iz depresije zbog čežnje za Fidelom, ocem koji joj nije bio potreban. Mnogo godina je Nati sebe ubjeđivala da je bila angažovana u revoluciji ne da bi udovoljila Fidelu, već zbog svojih ubjeđenja, što nije bilo istina. Zbog toga je mnogo propatila.
Fidel je ponekad pisao Nati i nije je zaboravio, ali paralelno je imao još nekoliko romansi. Želio je da se oženi jednom koleginicom, ali ona je raskinula vjeridbu i otišla u Meksiko.
„Sad imam samo jednu nevestu – revoluciju„, rekao je tada Kastro. Sa drugom ženom povezalo ga je nešto još veće od ljubavi: Selija Sančos bila je pet godina starija i mnogo pametnija od Fidela. Bila je jedina koja je pokušala da dobije lojalnost od Fidela i nije se plašila da mu pravi ljubomorne scene, a on je pokušavao da sakrije svoje veze od nje, ali samo dok nije došao na vlast.
Tada je Selija morala da se pretvara da je „iznad svega ovoga“. Priča se da je uzrok njene smrti 1980. godine samoubistvo, jer nije mogla da podnese život sa Kastrom.
Bilo je mnogo žena koje su se složile da budu u njegovom životu uepizodnim ulogama. Nijedna od njih nije bila srećna, jer se svaka veza sa „pastuvom“ pretvorila u neku vrstu užasa.
Kada je u osamdestim godinama svog života završio u bolnici, Mirta je „doletjela“ da ga posjeti, zbog čega su svi mislili da ga nikada nije stvarno preboljela.
Fidel je poživio još 10 godina. Preminuo je 2016. godine na Kubi, u 90. godini.
Faktor magazin
